– U Posavskom kantonu radimo na zbrinjavanju uginulih životinja i to nam je sad gorući problem. Sada na terenu imamo 10-tak specijalističkih timova. Ljudi ulažu ogromne napore, jer voda nije dovoljno duboka da idu neki čamci sa dizalicamma, a nije ni toliko plitka da mogu ući mašine u nju. Imamo veliki problme i razmišljamo o tome da se prave platforme koje vuku skuteri na vodi i da tako uklanjamo uginule životinje. Možda ćemo iznajmiti negdje te skutere ako se voda ne bude povlačila – kaže Solak.
Dalje navodi je veoma teško prići i da rade u gotovo nemogućim uslovima.
– Imajući u vidu da je već sedam osam dana prošlo od polava užasan smrad se širi. Mi imamo osam specijaliziranih vozila za prevoz animalnog otpada u spalionicu u Inđiji, ali ne možemo izvršiti punjenje tih kamiona, pa onda napunimo pola kamiona, pa odmah šaljemo samo da se ne širi smrad – kaže Solak.
Drugi najveći problem na ternu su neeksplodirana ubojita sredstva (NUS) kojih su ekipe FUCZ već ukoline na desetine.
– Ovaj probem neće biti moguće riješiti ni za dva tri mjeseca. FUCZ ima specijalističke ekipe na terenu i minska polja su se pokrenula to je definitivno. Voda ih je bukvalno izvadila iz vode i sada ih nalazimo u gradu na mjestu gdje ih ne bi trebalo biti. Vršimo uklanjanaje NUS-a. To se više ne tretira kao minsko polje koje je obilježeno, to nam predstavlja veliki problem – dodaje Solak.
Što se tiče najugroženijih područja kada je riječ o minama i NUS-u to su dolina rijeke Spreče i Bosne od Žepča do Maglaja i Zavidovića te i Doboj Juga
– To su najugroženija područja, što ne znači da ih nema na drugim mjestima. Zato volonterima koji čiste održaimo predavaje o tome kako prepoznati i ponašati se u takvim slučajevima – dodao je Solak.
