9. aprila 1998. godine, u 20. godini života iznenada je preminuo lukavački odbojkaš Elmir Salihović – Elo. Na dvanaestu godišnjicu Eline smrti, odbojkaši OK 7 Lukavac, članovi uprave i navijači kluba posjetili su njegov mezar i odali počast svome saigraču.
Prisutnima se obratio predsjednik UO OK 7 Lukavac Nusret Ćurović, koji je u dirljivom govoru spomenuo sve ono čime je Elo zadužio kako svoje suigrače tako i sport u Lukavcu općenito.
“Na današnji dan 1998. godine, na utakmici u Bihaću naš Elo je, zajedno sa svojim saigračima, ne štedeći se kao i obično, na terenu ostavio zadnje atome snage u još jednoj kušnji stvarnih ljudskih mogućnosti i težnje za pomjeranjem njihovih granica.
Bila je to još jedna u nizu, za njega samo, sportskih bitaka koje je na pragu svoje karijere, već navikao voditi i radujući se pobjedi ili brzo zaboravljajući poraz, okretati se novim iskušenjima uvijek sa još više žara, energije, strasti.
A onda se put nastavio, ne sluteći da jedno uobčajeno putovanje može zaustaviti silinu njegovog sportskog i životnoh puta.
Da, bio je to put, nalik putu većine ljudi, posebno sportista na kome nas sačekuju stalna iskušenja. I svi se mi na različite načine nosimo s njima. Većina ljudi se brzo prilagodi i svoje akcije dozira ne unoseći višak energije i emocija kao vlastiti ulog u pokušaju uspostavljanja novih vrijednosti koje onda postaju izazov drugima. Naravno tako je i lakše i sigurnije.,
Dragi naš Elo, ti nisi bio jedan od takvih. Ti si očito bio drukčiji. Ti se nisi štedio. Ti si uvijek davao više od drugih, ali više i od sopstvenih mogućnosti. Ti jednostavno nisi znao drugačije. Ili najbolje, najviše, najjače ili nikako.
I tvoj put nije slučajno bio ovakav i nismo mi danas slučajno ovdje nakon 12 godina. I ne spominje se tvoje ime slučajno i sada i još će se dugo spominjati. Ništa nije slučajno.
Pitamo se je li to pošteno, pjesnik će reći “Na traljavom putu ljudskog trajanja i traženja smisla”?!
I opet stojimo pred pitanjima i ni sada ne znamo odgovore i nikada ih nećemo saznati. I mada svjesni svoje ograničenosti i sićušnosti i ne očekujemo više da ih spoznamo, ali kao nesvjesna bića u polusnu, nijemi i optočeni tišinom teškom poput olova, stojimo tako skamenjeni i zbunjeni.
Nekako svaki put ovdje dođemo tromi, nesigurni, nepovezanih misli i osjećanja. Poklonimo se i pomolimo, pogledamo jedni druge iščekujući neki znak, kao da onaj drugi zna nešto više, kao da razumije na neki drugi način i uvijek kao da svako od nas osjeća neku svoju posebnu i neobjašnjivu nelagodu zbog vlastite nemoći i neznanja.
Ali da znaš, dragi naš Elo, po povratku, kako reče pjesnik “Kako je pouzdano i kako neizmjerno mjesto na koje se mora stići”, svi smo ozareni nekom novom nadom, ljubavlju i čudnom mirnoćom koja nas stavlja u stanje neophodne duhovne ravnoteže u ovozemaljskom trajanju”, rekao je u svom govoru Nusret Ćurović.
Elmir-Elo Salihovic (1979-1988)
Rođen je 18.03.1979.godine u Tuzli. Živio je u Lukavcu gdje je završio Osnovnu školu i upisao Gimnaziju.
Sportsku karijeru započinje 1993. godine u OK “Lukavac-Plin”. Prvi zvanični nastup imao je na kadetskom prvenstvu TPK u februaru 1995. godine.
Svojim odnosom prema igri i svojim znanjem izborio je mjesto u prvoj ekipi. Sa reprezentacijom TPK u decembru 1995. godine učestvuje na turniru u Sarajevu.
Na kadetskom prvenstvu BiH održanom u Zenici u maju 1996. godine proglašen je za najboljeg igrača.
Juniorsko državno prvenstvo u Kaknju propušta zbog povrede. Nakon oporavka i niza dobrih igara, slijedi poziv za kadetsku reprezentaciju BiH.
Sa kadetskom reprezentacijom odlazi u Grčku gdje u periodu od 3. do 10.januara 1997. godine učestvuje u kvalifikacijama za kadetsko prvenstvo Evrope.
Na juniorskom prvenstvu BiH održanom u Lukavcu u maju 1997. godine biva proglašen za najboljeg igrača prvenstva.
Plasman u prvu ligu BiH izborio je sa ekipom “Lukavac-Plin” u kvalifikacijama u Zavidovićima.
Zbog dobrih igara u prvoj ligi uslijedio je poziv za juniorsku reprezentaciju BiH gdje je određen za kapitena.
Nažalost, iznenadna smrt 9. aprila 1998. godine otrgla je Elu iz naše sredine i spriječila da na sportskom polju iskaze svoj talenat.
Od tada se svake godine održava turnir i ostaje kao uspomena i sjećanje na prerano prekinuti život i sportsku karijeru Elmira Salihovića – Ele.
U znak poštovanja i sjećanja na lik i djelo Elmira Salihovića na čijem je dresu uvijek bio istaknut broj 7, lukavački odbojkaški klub mijenja ime u “7 Lukavac”.
[nggallery id=83]
(SodaLIVE.ba)
Otiš'o si Elo ostala je tuga, uvjek će te voljeti Sioux-i sa juga!
Nikada necu zaboraviti tvoju kovrcavu kosu
Opet se isplaka gledajuci slike ,cesto se sjetim njegov lika, smijeha kojeg i sada cujem u usima,kovrdžavih lokni zavezanih u rep .Cesto se sjetim kada sam te posljedni put pomilovala po celu.Ta slika ce mi uvijek ostati u ocima nikad je necu moci zaboraviti a ti si mirno spavao.I sada dok pisem i dalje grcam u suzama i pitam se sto si bas morao da budes ti.Uvijek ces nam nedostajeti i nikada te necemo zaboravit.Ti si sigurno na lijepom mjestu u Džennetu jer si to i zasluzio.
Uvijek cu te se sjecati
“U Burkini Faso, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, običaj je da se ljudima ne govore loše vijesti. Umre li čovjek, to se prešućuje rodbini i prijateljima i čini se sve da što dulje žive u iluziji da je živ onaj kojeg više nema. Dozvoljeno je i lagati, samo da se drage spasi od loših vijesti. U Burkini Faso nikome se ne pišu nekrolozi, a o mrtvima se govori kao da će evo sad naići ili kao da su na nekom dalekom aerodromu i čekaju avion da ih vrati kući. Lijepo bi bilo biti Burkinjanin i ne spominjati ono što riječi ne mogu popraviti. ”
Dane i dane smo proveli na klupama ispred zelenih zgrada,i tu oko Pionirske,i tu sve podsjeca na tebe,i uvijek ce podsjecati!
“Otisho si Elo ostala je tuga uvijek ce te voljeti Siouxi sa juga”
uvijek ces bit u nasim srcima iako si otisao premlad ali nikada neces bit zaboravljen