Krpelji (Ixodoidea) su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose veći broj bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisavac poput psa, mačke ili goveda, ali i ptica i gmazova. Njihova staništa su najčešće šume, visoke trave i predjeli pokriveni žbunastom vegetacijom koja im je neophodna kako bi mogli da sekače na životinje i ljude koji prolaze. Kod ljudi, krpelji se najčešće zadržavaju na područjima gdje je koža vlažnija i mekša, kao što je na primjer: koža trbuha, prepona, pazuha i iza uha. Kod pasa i mačaka krpelji se najčešće zadržavaju na prednjem dijelu tijela, pretežno vratu i glavi.
Prirodno stanište
Za izletnike je važno da znaju da se u doba svoje intenzivne aktivnosti, a to je proljeće i rano ljeto, krpelji smještaju na grmove i nisko raslinje do visine oko jednog metra, i tu na istaknutim vršcima grančica raširenih nožica čekaju da pored njih prođe neko toplokrvno biće (životinja, čovjek), kako bi se neopazice zakačili i pronašli povoljno mjesto na tijelu gdje mogu zagristi u kožu i sisati krv.
Obrok krvi obavezan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, radi presvlačenja hitinske ovojnice koja im postaje premala, a najveću količinu krvi treba odrasla ženka kako bi mogla izvesti svoje potomstvo, tačnije proizvesti više stotina pa i hiljada jajašaca. Za vrijeme sisanja, ukoliko su zaraženi, često prenesu neku bolest. Pri tome je mogućnost veća ako je vrijeme sisanja i boravak na tijelu duži, pa je tako najveći rizik ukoliko vas se dohvati odrasla ženka krpelja. Ona za nekoliko dana, ukoliko je ne uklonite, može višestruko premašiti svoju veličinu i postati velika poput graška i izgledom i bojom podsjećati na plod biljke ricinusa (odatle i ime Ixodes ricinus).
Krpelji se najlakše prihvate ako se ljudi kreću kroz nisko grmlje ili šikaru na primjer pri šumskim radovima, branju šumskih plodova, gljiva i sl., a pogoduje i odjeća od materijala sa dlačicama (vuna, flanel) na kojima se krpelji najlakše zadrže.
Kako se zaštititi od uboda
U doba njihove najveće aktivnosti, treba pri svakom boravku u prirodi misliti i na tu mogućnost, pa se po povratku kući, odmah pregledati po cijelom tijelu, posebno ona mjesta gdje je koža najnježnija, pa krpelja što prije odstraniti. Na taj se način praktički potpuno izbjegava mogućnost zaraze, jer je krpelju potrebno nekoliko sati od trenutka kačenja da uspije prenijeti (dovoljna infektivna doza) zarazu.
Tokom glavne sezone krpelja (maj – juli) mislite na mogućnost takvog susreta pri svakom boravku u prirodi. Za vrijeme boravka u prirodi birajte šire puteve i izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, a radije nosite odjeću od glatkih materijala. Dijelove odjeće ne treba odlagati na grmlje.
Sredstva za odbijanje komaraca (repelenti) odbijaju djelimično i krpelje pa se mogu primijeniti nanošenjem na kožu na mjestima do kojih dopire odjeća ili prskanjem odjeće, ako su u obliku raspršivača.
Što se kućnih ljubimaca tiče, standardne ogrlice protiv buha i kožnih parazita nisu od prevelike pomoći. Frontline tečnost, koja se utrljava u dlakum, donekle može zaštititi vašeg ljubimca (ali kratkotrajno). Najbolja zaštita su ogrlice namjenski napravljene samo da odbijaju krpelje (kod nas ih je teško, skoro i nemoguće pronaći po pet shopovima).
Bolesti koje krpelji prenose
Najopasnije bolesti koje kpelj može prenijeti na čovjeka su lyme borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis. Za pse je najopasnija babesija.
Oni ljubitelji prirode koji često borave u njoj, a posebno oni koji se više izlažu mogućnosti uboda krpelja pri raznim šumskim poslovima, u lovu, branjem raznih plodova ili sportskim aktivnostima pri kojima se sa malo odjeće kreću kroz gustiš ili uz grmlje, kao što je orjentacijsko trčanje, vožnja brdskog bicikla, trčanje u prirodi, mogu se preventivno zaštititi od krpeljnog meningoencefalitisa cijepljenjem. Za postizanje zaštite treba se cijepiti dva puta u razmaku od tri do četiri sedmice te docijepiti radi održavanja postignute zaštite jednom dozom nakon godine dana, a zatim u većim razmacima, svakih tri do pet godina sa po jednom dozom.
Za Lyme borreliozu nema mogućnosti zaštite cijepljenjem, ali povoljno je da se u trenutku kada se na koži pokaže crvenilo može uspješno intervenisati antibioticima, pa je stoga preporučljivo mjesto uboda kroz mjesec dana nadzirati i u slučaju pojave crvene kožne promjene od nekoliko centimetara, potražiti ljekara.
Odstranjivanje krpelja
Nakon što pronađete krpelja na svojoj koži ili u krznu vašega ljubimca, lagano razmaknite krzno oko nametnika. Zatim jednim brzim pokretom obuhvatite krvopiju sa dva prsta (sa glavninom pritiska kod glave) i povucite ga van.
Za skidanje krpelja sa psa postoje i specijalna kliješta. Njih možete u bolje opremljenim pet shopovima. Pinceta u obliku hemijske olovke je savijena tako da zaobiđe tijelo krpelja i uhvati ga odmah uz kožu za glavu. Lagano uvrtanje lijevo-desno je dovoljno da se krpelj otpusti, nakon čega ga lagano povučete van.
Krpelji se ne “zakopavaju” spiralno, već imaju rilce kao harpun. Vaditi ih kružnim pokretima nije praktično. Ako prilikom vađenja u koži ostane glava krpelja, lako ju je kasnije izvaditi steriliziranom iglom.
Krpelje nikako ne valja gušiti uljem (kako narod čini), jer bez zraka mogu dosta dugo opstati. Također ih ne treba trovati insekticidima, omamljivati benzinom i alkoholom, pržiti cigaretnim žarom i sl. Mažući ga alkoholom ili nekim drugim hlapljivim sredstvom se postiže da se krpelj otpusti i da ga se bez problema može odstraniti, ali popuštajući zahvat za kožu krpelj se cijeli opusti, a budući da je napet (ponaša se kao balon) – povraća utrobu u domaćina.
Ukoliko vas je strah da se sami riješite napasnika, posjetite odmah ljekara (možda čak i bolje – veterinaru).
