Ej,ljubice moja nemaš ti pojma. Takav ti je on, ne može bez tebe a jedva čeka da te vidi samu. Punu suza. Šta ćeš sad, hoćeš staviti taj lijepi osmijeh ili će ti vrisak u duši biti glasniji od vlastitog smijeha…
Za kojim snovima si pošla,koji si ti cilj zartala pa ti suze obrisale boju. Ma ne znaš ti,samo se praviš da imaš bilo kakve osjećaje,kao sreća,a vrištiš unutra kao da ti uzimaju zadnji tragčak snage. Nemoj, ništa nije vrijednije od osmijeha, od sreće vlastite. Nije to ona ljubav da se desila pa kraj bio tužan, nije to ni bila ljubav, to je prolazna zaljubljenost.
Nisi naučila razliku,jer realnost ti je u ovom trenutku daleka zemlja.Nemaš ti godina za ljubav.Nemaš ni vremema.Idi,bona druži se,čitaj knjige,pleši uz neku dobru pjesmu,blefiraj da si luda malo i budi,kratak je život. A to „Volim te“,je već otrcano. Ma danas je sve otrcano,sreća je postala kao „Dobar dan“,svi je izgovaraju i misle da je imaju,a nemaju.
Naravno, imaj neku simpatiju pa i zaljubi se,mladost ti je to.Možda ćeš i za nečime zažaliti ali to su sitnice,nisi uradila neke stvari nisu ni bile vrijedne truda u tom trenutku. Nisu ni sad. Ni tada. Jesi vidjela da imaš prijatelje oko sebe kada su ti suze pravile put do ludila ili kad te je lice boljelo od smijeha?
E,to ti je mladost,spoznaja da imaš samo nekoliko pravih prijatelja s kojim ćeš ostariti. Nema plača sada, halo nemaš vremana, čuješ li ti? Tuga neka ti bude samo još veći temelj da te ojača,onaj vjetar u leđa da moraš nastaviti dalje. Ne dozvoli da ti budućnost samo tako lahko prođe u iščekivanju ostvarenja snova, nego potrudi se da upravo te snove sama gradiš.
Svojim djelima,svojim trudom a ne nekom maštom bez granica. Lijepo je to kad ti mašta ne prepoznaje granice, ali kad tad dođe do zapreke, šta ćeš onda?
Upravo zbog toga ne dozvoli da ti snovi poruše realnost,koju moraš 24 sata živjeti, a stanovnik snova si samo kada zaklopiš oči.
Raspleti plave uvojke, plave oči nek’ ti blistaju, budi naljepša. Nek’ ti duša pjeva, a tugu zaboravi. Nemaš vremena, sjećaš se?
Nije sreća precijenjena, ljudi su. Nihovo shvatanje sreće je tako nedefinisano. Misle ako ti se jednom „posrećilo“ i drugi put će. Možda neće biti drugi put,zato dobro iskoristi prvu sreću. Nema povratka,samo trenutna sreća. Proći će. Sve će proći. Između redova pronađi sebe pa potrudi se da ti jedna sreća prođe, a sljedeća je odmah tu iza nje. Stavi malo i tuge da znaš cijeniti redoslijed sreća, malo suza da odmoriš lice od smijeha, pa poslije ponovo se smij.
Za to imaš vremena. Ne bih možda ni ja ovo znala, da nema moje ljubice s plavim uvojcima najljepšim,onako gusto raspoređene lokne i plave oči, koje mi uljepšaju dan, sat, minutu i svaku ama baš svaku sekundu.
I da, između onih redova potražite i vi neki plavi uvojak, možda vam donese sreću, onu prvu, onu najljepšu.
