Niti danas nema puno razlike… U Bosni i Hercegovini samo oni koji prihvataju Bosnu kao svoju zemlju znaju ko su, što su i na čemu su! Svi ostali su izgubljeni u tranziciji turbolentnih promjena i žive iluzorne živote razapeti između Istoka i Zapada, ili kako pjesnik reče, dva konjska repa i kliktaja konjanika!
“Alija Izetbegović i bošnjačko rukovodstvo sa početka devedesetih godine napravili su katastrofalnu grešku odlukom o odvajanju od Jugoslavije, u kojoj su bili riješeni nacionalni problemi Srba, Hrvata i Bošnjaka”, upravo ovom rečenicom mnogi web-magazin uvode čitaoce u intervju za srbijanski “Press” (Maj, 2011.god.) koji je dao Muhamed Filipović, “jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca i član Akademije nauka BiH”, kako ga vole titulirati mnogi Bošnjaci. Uz ovo ide i konstatacija “da je (akademik M. Filipović, op. aut.) veliki pesimista i da na vjeruje u bilo kakav dogovor između Srba, Bošnjaka i Hrvata o budućnosti BiH!” Šta kazati? Kako reagirati na ovake izjave, pa bilo da ih je dao “jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca”. Usuditi se, nakon svega, ovako komentirati događaje iz naše nedavne prošlosti je ili hrabro ili ludo. S obziro da je riječ o čovjeku kojem nije teško biti hrabar, jer je prešao granicu života kada strah može da ovlada čovjekom, a nije ni mladalački lud, biće da nije riječ niti o jednom od dvoga rečenog. Da li je samo riječ o čangrizavom i senilnom starcu, teško je reći. Šta ako je čovjek imao samo izabranim, malom broju ljudi, kao i njemu dostupna saznanja kada je mogao tako lako podastrijeti ovako oholu rečenicu. Čitav intervju, međutim, reflektira neke nove ocjene iz bliske prošlosti i revidira istorijske događaje.
Ipak je Muhamed Filipović u krivu, desi se i ozbiljnim ljudima da se nekad zalete u svojim ocjenama. Alija Izetbegovic se tada pitao “k'o Sabit u mlinu”. Muhamede Filipović, kao i mi svi, još manje. To je bliska proslost, svi je se sjećamo, ali su ovakvi intervjui dokaz kako se to lako s godinama zaboravlja. Ko se ne sjeća rata u Hrvatskoj, i planova sa bosanskom omladinom kada je izgovorena ona čuvena Izetbegovićeva rečenica: “To nije vaš rat!” Koju je poslije “tuđmanovska propaganda” zloupotrebljavala u istoj mjeri kao i “miloševićevska”. Sva mržnja prema Muslimanima (Bošnjacima) ispoljena je tada u svakom ispisanom slovu srbijanske štampe i svakoj izgovorenoj riječi srbijanske radio-televizije.
Nije rat u Bosni bio zato što Muslimani nisu htjeli da žive sa Srbima, već što je ideja bila da svi Srbi budu u istoj državi – Velikoj Srbiji. Srbi nama tada nisu dali, niti davali, ikakv izbor. Niti danas nema puno razlike.
Na ovo, ne ulazeći u motive intervjuiranog i izgovorene stavove, evo nekoliko “mojih” viđenja, onoga šta svaki Bošnjak treba da zna:
Prvo, Bošnjacima mora biti jasno da bilo kakvo “drukčije” ponašanje i bilo koja “drukčija” politička struktura i bilo koja “drukčija” politička ličnost nije mogla zaustaviti ono što je bilo planirano od neprijatelja bosanskog naroda i Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj – fizička realizacija veliko državnih projekata i istrebljnje Bošnjaka.
Drugo, Bošnjaci – ni Srbima ni Hrvatima, nisu dali nikakav povod za njihov genocid nad našim nezaštićenim narodom, jer je to bio rezultat planiranih radnji njihovih veliko-državnih struktura.
Treće, Evropa je formirana kao antiislamska tvorevina još od 8. stoljeća, i veliki dio njene historije je borba protiv Islama… Evropa je kolijevka fašizma i koncetracionih logora. Zanimljivo je, da je Evropa bojeći se “muslimanske” Bosne računala, kao što je govorio Miteran, da bosanska država ne spade u kršćansku Evropu. Recidivi te historije, politike i prakse su prisutni i danas.
Četvrto, polazeći od ovakvih premisa, veliko srpska i veliko hrvatska propagandna mašinerija plaši svijet našom vjerom i naše poznate i objektivnih stručnjaka utvrđene vrline predstavlja kao opasnost.
U Bosni i Hercegovini samo oni koji prihvataju Bosnu kao svoju zemlju znaju ko su, što su i na čemu su! Svi ostali su izgubljeni u tranziciji turbolentnih promjena i žive iluzorne živote razapeti između Istoka i Zapada, ili kako pjesnik reče, dva konjska repa i kliktaja konjanika!
(SodaLIVE.ba)
