Silovanje visokog obrazovanja u BiH

Zapitam se gdje su ti diplomski, magistarski i doktorski radovi na kojima njihovi autori godinama rade? Da li se nešto iz njih može i u praksi iskoristiti, pa da nam svima u ovoj državi bude bolje?

I uvijek mi na pamet padne primjer upaljača sa kojim svakodnevno palim svoje cigarate. Pa zar se ne može sprovesti u djelo ideja da neki od univerziteta organizuje da kandidat za doktora nauka iz oblasti tehnologije napravi svoj rad o konceptu proizvodnje upaljača, ekonomista istraži tržište, marketing stručnjak pozicioniranje, komunikolog ili PR stručnjak promociju tog upaljača. Da neko napiše rad o organizaciji kompanije i uveže mlade ljude koji su završili svoje studije i očajnički traže posao. Zatim, da toj ekipi mladih ljudi “pokloni” znanja iz ovih doktorskih disertacije od kojih će zaista imati koristi, nasuprot mnogim beskorisnim i prepisanim doktoratima koji su poznati samo njihovim autorima i skupljaju prašinu u univerzitetskim arhivama. I da se onda putem podsticaja i kreditiranja osnuje kompanija koja će proizvoditi BH upaljač ili bilo koji drugi proizvod koji je potreban na tržištu. A šta je to potencijalna šansa za proizvoditi, opet može biti tema nekog rada koji će se prezentirati od strane univerziteta BH javnosti.

U ovom radu ću se malo osvrnuti na silovanje visokog obrazovanja u BiH.

Kakvo uređenje države, takvo i visoko obrazovanje

Institucionalna struktura oblasti visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini je odraz kompleksnog uređenja države, definiranog Ustavom BiH, ustavima entiteta i kantona, te Statutom Brčko distrikta.

Tako u našoj zemlji imamo 14 različitih ministarstava i odjela koji se bave visokim obrazovanjem i to: na nivou države Ministarstvo civilnih poslova, na nivou entiteta Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Ministarstvo obrazovanja i kulture RS, 10 kantonalnih ministarstava obrazovanja i Odjel za obrazovanje u Vladi Brčko distrikta.

Visoko obrazovanje u BiH je regulirano Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH koji je usvojen u julu 2007. godine. Ovim zakonom se definišu osnovni standardi i principi u oblasti visokog obrazovanja, te se daje okvir za Bolonjski proces. Ministarstvo civilnih poslova BiH odgovorno je za provođenje ovog Zakona i još niz drugih aktivnosti.

Uz ovaj, na nivou države BiH usvojen zakon, entiteti Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine, deset kantona i Brčko distrikt takođe imaju svoje zakone i propise koji se odnose na oblast visokog obrazovanja. Svi zakoni u entitetima FBiH, RS, kantonima i Brčko distriktu BiH, kao i drugi propisi iz oblasti visokog obrazovanja bi trebalo da su usklađeni sa odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH, međutim ovaj proces je još uvijek u toku. I vjerovatno će biti još dugo.

Kao rezultat reforme visokog obrazovanja, na nivou BiH usvojeno je i 7 osnovnih strategija i smjernica za implementaciju bolonjskog procesa i to: Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH, Provođenje okvira za visokoškolske kvalifikacije u BiH, Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, Preporuke za implementaciju osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH, Model dodatka diplomi za BiH i Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi za BiH.

Na nivou BiH uspostavljene su Agencija za razvoj visokog obrazovanje i osiguranje kvaliteta i Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja.
Formirana su i tijela za koordinaciju obrazovnog sektora i to Konferencija ministara obrazovanja u BiH i Vijeće za opće obrazovanje u BiH. Uspostavljena je i Rektorska konferencija BiH koja utvrđuje i zastupa zajedničke interese univerziteta u Bosni i Hercegovini, ostvaruje saradnju sa institucijama u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini i djeluje kao savjetodavno tijelo za provođenje reforme visokog obrazovanja.

U svim gore navedenim ministarstvima, sektorima, agencijama, centrima ili konferencijama rade osobe koje redovno i sigurno svoje plate dobijaju iz budžeta. A realno gledajući, u kakvom stanju se nalazi danas visoko obrazovanje u BiH?

Što bi se reklo – gdje je puno baba, kilavo je dijete

Institucije visokog obrazovanja u BiH uključuju univerzitete i visoke škole. Zakon o visokom obrazovanju tretira jednako privatne i javne institucije visokog obrazovanja u BiH.

Javne visokoškolske institucije u BiH su: Univerzitet u Banjoj Luci, Univerzitet u Bihaću, Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Sveučilište u Mostaru, Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Tuzli, Univerzitet u Zenici, Visoka medicinska škola Prijedor i Visoka škola hotelijerstva i turizma Trebinje.

Privatne visokoškolske ustanove u BiH su: Univerzitet za poslovne studije Banja Luka, Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment PIM Banja Luka, Nezavisni univerzitet Banja Luka, Panevropski univerzitet “Apeiron” Banja Luka, Sveučilište/Univerzitet „Vitez” Travnik, Univerzitet u Travniku, Internacionalni univerzitet u Sarajevu, International Burch University Sarajevo, “Slobomir P Univerzitet” Bijeljina, Američki Univerzitet u BiH Tuzla, Univerzitet “Sinergija” Bijeljina, Sarajevo School of Science and Technology, Sveučilište/Univerzitet “Hercegovina” Mostar, Internacionalni univerzitet Travnik, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Univerzitet “Bijeljina” Bijeljina, Američki Univerzitet u Bosni i Hercegovini, Fakultet međunarodnih finansija i bankarstva, Sveučilište/Univerzitet “Interlogos” Kiseljak, Internacionalni univerzitet u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, Visoka škola računarstva i poslovnih komunikacija eMPIRICA, Evropski Univerzitet u Brčko distriktu BiH, Visoka škola “Banja Luka College”, Banja Luka, Visoka škola za primjenjene i pravne nauke “Prometej”, Banja Luka, Visoka škola poslovnog menadžmenta “Primus”, Gradiška, Visoka škola za uslužni biznis Sokolac, Visoka škola “Koledž zdravstvene njege” Bijeljina, Visoka škola Komunikološki koledž “KAPA FI” Banja Luka, Visoka škola “Koledž za industrijski i poslovni menadžment” s pravom javnosti Bosanska Krupa, “Visoka škola za ekonomiju i informatiku” Prijedor, Visoka škola „Koledž međunarodnog prava“ Banja Luka, Fakultet međunarodnih financija i bankarstva Sarajevo, Visoka škola “Centar za poslovne studije” Kiseljak, Visoka poslovno tehnička škola Doboj, Visoka škola „Dositej” Laktaši, Visoka škola „Logos centar“ Mostar, Visoka škola Banja Luka Koledž BLC, Visoka škola “Koledž kozmetologije i estetike” i Visoka škola za turizam i menadžment Konjic.

Zajednički problemi većine gore navedenih univerziteta i drugih visokoškolskih ustanova su: prespora provedba reforme obrazovanja, prekomjerno zapošljavanje kadrova koji su ili članovi političkih stranaka ili su u rodbinskoj vezi sa uposlenicima koji već rade u institucijama visokog obrazovanja, zanemarivanje potreba tržišta rada prilikom upisa tj. proizvodnja kadra s etiketom “neiskoristiv”, nepostojanje sistema za spriječavanje korupcije, te nastavni planovi i programi koji su gotovo u potpunosti različiti od jedne visokoškolske ustanove do druge.

E pa sada možete samo zamisliti broj diploma koje su do sada izdale sve ove institucije visokog obrazovanja. A živimo u sistemu u kojem nam život zavisi od rada ljudi s ovakvim diplomama. I možda onda i nije čudo na kojem nivou se trenutno nalazimo.

Opšte je poznata činjenica da su naprimjer specifična znanja i praktične profesionalne vještine potrebne za obavljenje radnih zadataka u savremenom poslovanju kod studenata nedovoljno razvijene, a što uzrokuje nedovoljnu osposobljenost diplomiranih studenata za uspješno djelovanje na radnom mjestu. To je rezultat, prije svega, korištene metodologije, zastarjelih nastavnih planova i programa, neusklađenosti tehnika i tehnologija sa kojim se studenti na visokoškolskim ustanovama sreću sa novim naučnim dostignućima, te odvojenost univerziteta i obrazovanja od dešavanja u poslovnom sektoru.

Korupcija u visokom obrazovanju nije tema o kojoj se često raspravlja u medijima ili piše u akademskim krugovima, ali je dio ekonomskog i društvenog života u Bosni i Hercegovini. Transparency International BiH i Centri civilnih inicijativa su rijetke organizacije u BiH koje se usuđuju baviti ovom temom, a u njihovim izvještajima možete pročitati svakako više o tome.

U BiH je nažalost, zbog svih promjena koje su pretrpjeli i država i obrazovni sistem, kao i zbog brojnih afera čiji su akteri bili upravo univerzitetski profesori, javnost izgubila povjerenje u integritet visokoškolskih ustanova i nastavnog osoblja, što, između ostalog, pokazuju i istraživanja percepcije građana o korupciji.

Gdje je Evropa, a gdje smo mi?

U Evropskoj Uniji, u čije društvo nas naši politički lideri tako nestrpljivo žele uvrstiti, visoko obrazovanje ima značajnu ulogu u davanju podrške ekonomskom razvoju zemalja, poboljšavajući u isto vrijeme shvatanje i praksu demokratije.

Napredak BiH na području reforme visokog obrazovanja u kontekstu europskih integracija do sada je bio jako spor, a jedan od većih problema je neuspjeh u podizanju akademskih standarda i mogućnosti na nivo koji se očekuje od zemalja kandidata za članstvo u EU. U BiH je visoko obrazovanje još uvijek podijeljeno po nacionalnim atarima, svedeno na lokalnu mjeru, beskrajno osiromašeno, konfuzno, korumpirano, prepuno nepotizma i još uvijek, nažalost, daleko od tzv. evropskog prostora visokog obrazovanja.

Država Bosna i Hercegovina potpisala je Bolonjsku deklaraciju (u septembru 2003.) i Lisabonsku konvenciju (u junu 2003.), garantirajući na taj način da će intenzivno prihvaćati norme Bolonjskog procesa i da će intenzivno raditi u pravcu procesa priznavanja evropskih diploma. Čini se, ipak, da sve to što je potpisano nikoga ne obavezuje da odredbe ova dva dokumenta i primjenjuje. Na visokoškolskim ustanovama u BiH još uvijek vlada kaos. Studenti se još ne snalaze, a i sami profesori još uvijek Bolonjski proces vide kao veliki izazov. Harmonizacija implementacije cjelokupnog Bolonjskog procesa još uvijek nije urađena.

A realno gledajući, šta mislite koliko o Bolonjskoj deklaraciji i nakon 10 godina od njenog potpisivanja od strane BiH znaju naši političari, resorni ministri u kantonima, entitetima i u Vijeću ministara? Koliko je ona zaista bitna nastavnicima i univerzitetskim radnicima, studentima i roditeljima budućih studenata? Koliko se u javnom diskursu ozbiljno bavimo mogućnostima unaprijeđenja primjene Bolonjskog procesa i pristupanja Bosne i Hercegovine evropskom prostoru visokog obrazovanja?

Jedan od osnovnih problema je u tome što ne postoji jedno mjesto u BiH s kojeg bi se vodila glavna politika vezana za visoko obrazovanje u BiH, a što u dobroj mjeri zaustavlja značajne razvojne i druge procese na institucijama visokog obrazovanja. Dalje, evidentno je da Bosna i Hercegovina nema unutar sebe jedinstven sistem visokog obrazovanja, da se visokoškolske ustanove više ne oslanjaju ni na rasparčane kantonalne zakone, već se svaka od njih uglavnom vodi svojim pravilima što u konačnici ne donosi ništa dobro akademskoj zajednici.

Posebno je poražavajuća činjenica da ni studenti nisu spremni za borbu za svoja prava. Ovo se dijelom može objasniti strahom od mogućih posljedica, pri čemu je studentima doveden u pitanje nastavak školovanja a, s druge strane, može se posmatrati kroz generalno nepoznavanje prava i mehanizama žalbi, kao i opštom apatijom.

I na kraju neke preporuke

U visokom obrazovanju, kao ključnom faktoru razvoja i proizvodnje intelektualnog kapitala BiH, su potrebne duboke i dalekosežne promjene s ciljem osiguravanja demokratskog razvoja u visokoškolskim unstanovama, ali i u samom bosanskohercegovačkom društvu. Sistem visokog obrazovanja treba reforme koje će kao rezultat imati prije svega ekonomski razvoj BiH.

Nema sumnje da fokus dugotrajnog procesa reforme obrazovnog sistema treba postaviti na potenciranje konzistentnosti sistema obrazovanja sa zemljama EU, obrazovnim reformama koje stavljaju veći naglasak na istraživanje i inovacije, te modernizacijom kao i harmonizacijom obrazovanja na svim nivoima. S tim u vezi potrebna je uspostava većeg stepena nadležnosti za obrazovanje i nauku na državnom nivou, kako bi krovna institucija bila u mogućnosti bolje usmjeravati rad individualnih fakulteta na sprovođenju reformskih napora.

Krajnje je vrijeme i da se u BiH počne sa ujednačenom primjenom bolonjskog sistema, posebno kada je u pitanju ispitivanje i evaluacija studenata, pri čemu bi se uveo jedinstven sistem na državnom nivou. Potrebna je šira podrška protoku znanja i podsticanju mobilnosti studenata na BH univerzitetima, te kreiranju mogućnosti za protok i razmjenu znanja i vještina.

Kako bi se omogućio nesmetan prenos znanja i vještina, te kreirao prostor za dogoročno zadržavanje mladih stručnjaka u BiH, treba se ozbiljno posvetiti efikasnom i harmonizovanom sprovođenju Bolonjskog procesa u BiH.

Šansa BiH leži u mladim i obrazovanim ljudima, te sistem visokog obrazovanja treba modernizovati, učiniti fleksibilnijim i organizovanim po normama koje će omogućiti konkurentnost bosanskohercegovačkih studenata na tržištu rada, ali i smanjiti početna ulaganja poslodavaca u obuku novozaposlenih kadrova. Potrebno je dosta raditi na uvođenju interdiciplinarnog pristupa, te što više praktične nastave koja bi se obavljala preko opreme koja je u skladu sa sutrašnjim praktičnim obavljenjem budućeg posla studenata.

Nedostaci sadašnjeg bosanskohercegovačkog univerzitetskog obrazovanja se ogledaju u činjenici da diplomirani studenti najčešće trebaju određeni vremenski period osposobljavanja za praktični rad koji podrazumijeva upoznatost sa novijim dostignućima u pojedinim poslovnim granama. Danas, moderno visoko obrazovanje zahtjeva i kritičko razmišljanje, kreativnost, sposobnost rješavanja problema, poduzetništvo, učenje upravljanjem modernim informaciono-komunikacijskim tehnologijama i još mnogo toga što današnji studenti koji napuštaju univerzitete uglavnom nažalost ne posjeduju .

Nužno je napokon uspostaviti odgovarajuću komunikacije između univerzitata i institucija kao naprimjer Zavodi za zapošljavanje i Privredne komore, tako da postojeći smjerovi na fakultatima, kao i nastavni planovi i programi, obezbijede adekvatne zaposlenike tržištu u BiH.

I na kraju da se vratimo na početak ovog teksta, nužno je učiniti sve kako bi se povezao sistem visokog obrazovanja sa tržištem rada, s ciljem da istraživački rad i projekti podržavaju sveobuhvatni ekonomski razvoj BiH od kojeg ćemo svi imati neke koristi.

(SodaLIVE.ba)