Sigurno vam se nekada desilo da se čitajući/slušajući/gledajući pozitivne ili negativne, uglavnom „slične“, komentare na neku objavljenu vijest u BH medijima zapitate kako i čime su plaćene osobe koje ih tako fanatično „štancaju“. Ta armija, koju nazivaju botovi[1], uglavnom ne komentariše iz ličnih ideoloških ubjeđenja nego za svoje unaprijed isplanirane, ciljane i naređene komentare, kojima se zavarava javno mnjenje, biva plaćena ili na neki način nagrađena. Odmah na početku da budemo jasni: botovanje je zloupotreba, sistemska manipulacija javnosti i nedemokratska tekovina. Nažalost, teško da se može iskorijeniti, jer će s vremenom samo još više evoluirati.
Medijske forme manipulacije mišljenjima
Botovanje je kao oružje za vođenja medijskog rata i tehnika za širenja propagande u BH medijskom prostoru dosta prisutno i prilično organizovano, a za one koji ga koriste veoma je važan instrument u kampanjama koje imaju za cilj da promovišu, degradiraju ili učine besmislenom i smiješnom određenu ideju, ličnost ili organizaciju. Namjera je da se putem vojnika-botova u medije lansira i diseminira vještački kreirano mišljenje, a za koje će šira javnost smatrati da se radi o spontanom mišljenju običnih građana. Nalogodavci ovakve rabote će za svoj zadatak smatrati da je jako uspješno obavljen kada se jedno takvo lažno mišljenje prenese sa diskusija sa naprimjer web portala među tradicionalne medije i tamo postane dominantno (slučajno ili namjerno) među mišljenjima novinara ili za goste u emisijama.
U svakom slučaju, botovanjem će se svjesno proizvesti komunikacija ili prekid komunikacije u medijima koja će u većini slučajeva preovlađujuće uticati na formiranje stavova pojedinaca i grupa. A bot-šefovi prilikom kreiranje svoje kampanje računaju na veliku većinu, nažalost, nepismenih građana BiH, koji bespogovorno i nekritički konzumiraju sve ono što im se servira direktno ili indirektno, zanemarujući pri tome bilo kakvu povezanost tog sadržaja sa realnosti i(li) normalnosti.
Botovanje kao generator mržnje
Osim u politici BiH gdje je dovedan na jedan zavidan nivo, što se tiče prije svega generisanja mržnje prema nečemu, botovanje je prisutno i u svim drugim sferama, tako da dežurne „hejtere“ ili one koji proizvode hvalospjeve o nečemu, redovno možete primjetiti u diskusijama vezanim za euroatlantske integracije, sport, alternativnu medicinu, investicije, prodaju i promociju određenih proizvoda ili usluga itd.
Trenutno živimo u vremenu u kojem se marketinške aktivnosti putem novih medija postavljaju kao imperativ broj jedan za sve osobe koje komuniciranjem žele ostvariti neki cilj, bez obzira na to o kakvim se osobama radi i koji nivo obrazovanja one imaju. I uglavnom su svi oni zaluđeni idejom da su aktivnosti na internetu najjeftiniji i najefikasniji način utjecaja na cjelokupnu javnost. Osobe vrbovane da pišu komentare, statuse, lajkaju i šeruju, stavljaju palac dole ili gore, ubjeđene su da je upravo to čarobni štapić kojim će ostvariti unaprijed postavljen zadatak od strane svog nalogodavca.
Kao jedan konkretan razultat ovoga imamo masovno pretrpavanje (dez)informativnih portala i kanala društvenih medija komentarima botova i obesmišljavanje bilo kakve diskusije/dijaloga na njima, a još uz dozu sveprisutnog nacionalizma u BiH, sve se to pretvara u tragi-komične sadržaje bez ikakvog zdravog smisla, te u većini slučajeva samo kao generator još veće mržnje u BH medijskom prostoru.
Takođe, ankete koje sprovode sve vrste medija se moraju uzimati sa rezervom zbog sveopšte mobilizacije botova prilikom njihovog lansiranja u cilju manipulacije ili sabotaže rezultata istih.
Gatekeeping[2] protiv botovanja u BiH
I pored toga što je legalna aktivnost, povezanost sa botovanjem još niko u BiH nije javno priznao. Malo više pažnje ova tema je dobila u januaru 2014. godine kada su pojedini mediji u BiH objavili vijest vezanu za „Plan aktivnosti za Internet propagandu“[3] SDP-a BiH. Iako je ova stranka demantovala bilo kakvu povezanost sa ovim dokumentom[4], javnost u BiH je postala svjesna mogućnosti velike mobilizacije botova od strane pojedinih političkih stranaka prilikom kampanje za Opće izbore u BiH 2014. godine. Takođe, javnost je uvidjela i to da se protiv botovanja vrlo teško boriti.
U tekstu pod nazivom „Srbija među botovima“[5] na srpskom portalu „Peščanik“[6] autor Mario Reljanović navodi da je jedina odbrana od botova kritičko mišljenje, kao i stvaranje vrijednosnih stavova ne prema onome što nam drugi serviraju kao jedinu i nedodirljivu istinu, već prema onome što mislimo i osjećamo.
Idealno bi bilo da u diskusijama u BH medijima imamo kompetentne učesnike koji se nisu kompromitovali u vezi sa određenom temom. Međutim, svjedoci smo da u dosta slučajeva taj uslov nemamo ispoštovan ni kada se radi o onima koji trebaju da proizvode medijski sadržaj tj. urednici ili voditelji. Šta onda očekivati od konzumenata koji bi trebali taj sadržaj kroz diskusiju učiniti kvalitetnijim.
U borbi protiv botovanja ipak su mediji ti koji imaju najveću odgovornost da ga učine što manje vidljivim. Kvalitetni administratori bi obavljanjem uloge gatekeeper-a morali uložiti dosta više truda prilikom filtriranja i odlučivanja o tome koji aspekti realnosti i u kojoj količini mogu biti prisutni u medijima prilikom diskusija. Uz uslov, naravno, da prilikom obavljanja tih funkcija budu nezavisni i odgovorni.
..drugim riječima -nema cenzure nizašta,uopšte nema nigdje cenzure,nigdje je nema sve može…
Hoću i ja sad da botujem!
samo da nisi u sda sve bi bilo u redu
Ova ti zlata vrijedi
Tebe cekamo da nas prosvjetlis