Akvarel je najosjetljivija i najbrža tehnika koja ne dopušta ispravke ni u detalju, ni u cjelini slike. Ćamil Osmanović, je majstor umjetničkih zanata: rezbe, cizeliranja, taušovanja, intarzije, kovanja i patiniranja bakra. Kao slikar, prvashodno akvarelist, Osmanović je učenik našeg ponajboljeg akvarelista Hakije Kulenovića, a kolega skoro jednako značajnog Ismeta Rizvića.
Svojim radom, Osmanović je produbio intrigu akvarela do stvarne fascinacije koja prati akvarel kao slikarsku tehniku. U bh. slikarstvu nije viđeno da neko tako nježnim, tankim i lazurnim namazom u vodi otopljene boje ili na mokrom papiru upotrijebljenog praha dobije toliko karakterističnu sliku bosanskog krajolika i takav estetski rezultat kakav vidimo.
Ustvari, kao malo ko, Ćamil Osmanović je shvatio kako je njegova velika šansa u kontinuiranom i bespoštednom eksperimentiranju sobom, svojim mogućnostima i tehnikom akvarela. Tako je, neophodna brzina rada u tehnici akvarela – pojela veliko vrijeme u eksperimentu, koji je postao vježbom za brzo dobijanje kvalitetne slike, a Osmanovića učinila majstorom ove tehnike.
Osim svega, Ćamil Osmanović je na glasu kao akvarelist koji akvarele radi na velikom formatu. Veliki je broj umjetnika i likovnih kritičara koji su fascinirani stojali ispred akvarela Ćamila Osmanovića ne vjerujući svojim očima, jer su navikli vidjeti, da se akvarel tehnikom boje crteži ili rade slike na formatu razglednice i do površine arka.
Riječ je o tome da je Ćamil Osmanović istinski znalac i zahtjevan slikar/autor. Zahtjevan prema sebi i estetskom biću svoga slikarskog postignuća. Zahtjevan prema ispoljavanju osobne osjećajnosti koja ga čini uistinu autohtonim autorom dubokog lirskog doživljaja svijeta. Osmanović je čovjek koji studira likovne probleme, čovjek koji se ozbiljno priprema za svoje poduhvate, čovjek koji vrši izuzetno strog odabir ostvarenja koja je na isti poticaj i motiv napravio iz više pokušaja.
Uz ovu riječ o Ćamilu Osmanoviću akvarelistu, uljudno je kazati kako ona ne znači da on nije jednako dobar kao crtač ili u drugim slikarskim tehnikama. Naprotiv. Rečeno znači da je Ćamil Osmanović u teškoj i brzoj tehnici akvarela najbolji.
* * *
U okviru ove izložbene postavke, osim pomenutih akvarela u velikom formatu, možemo vidjeti i karakterističan Osmanovićev doprinos tehnici akvarela koji će se po njemu zvati. To su slike na kojima možemo vidjeti ovjekovječenu njegovu osobnu tajnu kao postignuće, koje nas podsjeća na sedimentiranje/taloženje boje i nastajanje patine, kao da je u više navrata izvršeno odlaganje istih slika koje sada u jednoj čuvaju i tragove vremena njihovoga nastajanja: vjetar, kišu, snijeg, pa je dobijena slika očuđenog krajolika koji nam se gubi iz očiju, koji brzo napuštamo jer se spušta mrak, puše vetar i počinje oluja. Njegovo postignuće u tehnici akvarela, omogućava mu i produžen rad na slici, tako su mnogi prizori sačuvani i za buduće oči.
Osmanović je i inače uistinu rijedak čovjek/umjetnik koji izlazi u krajolik sa štafelajem pod nebo puno uskovitlanih oblaka, dok krajolik mrzne ili ga zasipa snijeg, kad počinju vjetar i pljusak. Slike u ovoj postavci dominantno su u tehnici gvaša i tempere. Osmanović je majstor da dočara kratka, prolazna stanja u krajoliku koja postoje samo trenutak prije nego će nestati, kada se jave ljubičastim tonovima i kratkim prosinućima svjetla. Na slikama je karakteristična grafija bh. krajolika, mreža staza i bogaza, živica, proplanaka, oranica, šumaraka, livada, kukuruzišta, šljivika i grupa drveća sa crvenim akcentima koje u miljeu čuvaju krovovi kuća. Tu je i grupni portret Bošnjakinja pod tepelucima i okeranim šamijama. Bosanske kuće koje zasipa snijeg i bosansko selo koje miruje u osnježenom krajoliku.
Ćamil Osmanović je snažno čuvstven u doživljaju i duboko lirski postvaren u eksplikaciji slike.
8. februara na SodaLIVE.ba pročitajte: Ćamil Osmanović: Čovjek u krajoliku
