Trećerazredni zabavljači, obučeni u „mađioničara“ Charlie Chaplina i Štrumfa Kefala, nastupili su sinoć u velikoj sali JU Centar za Kulturu Lukavac i pred tristotinjak gledalaca pokazali koliko bijedno „daske koje život znače“ mogu izgledati.
Već je i sam način na koji je ova „predstava“ bila izreklamirana trebao probuditi sumnju u kvalitet same predstave. Jučer su djeci u lukavačkom obdaništu podijeljeni flajeri (slika 1). Oni su svojim sloganima tipa „Djeco ja sam zaljubljen u štrumfetu, a u koga ste se zaljubili vi?…“ i „Biramo naj-naj frizuru dječaka i djevojčice, slijedi nagrada 20KM“ trebali privući publiku predškolskog uzrasta i njihove roditelje da se po cijeni od tri konvertibilne marke zabave uz popularne likove našeg djetinjstva. Bio sam skeptičan već prema samom izgledu flajera i sloganima ispisanima na njemu, ali sam odlučio povesti svoje dijete na predstavu jer je bilo očito da s oduševljenjem priča kako će u Domu kulture nastupiti štrumfovi.
Sama predstava „mađioničara“ Chaplina je bila na rubu da ne uspije zaokupiti dječiju pažnju jer je Charlijevim pokretima nedostajalo energičnosti, dok su neki trikovi izgledali kao vic koji predugo traje. Charliju nije bilo dovoljno pretvoriti se u mađioničara već je morao posegnuti za forama Benny Hilla, tapkajući djecu po glavi kako bi bio interesantniji.
Ono u čemu „mađioničar“ nije uspio, pošlo je za rukom Štrumfu Kefalu koji je preko razglasa, po zvuku sličnom voki tokiju, megafonu ili radio vezi, nastojao ispričati kako je prevario Gargamela. Razglas koji je neprestano šuštao je na trenutke gubio vezu s mikrofonom tako da je bilo skoro nemoguće razumjeti o čemu nam to Kefalo ustvari priča. Kefalov nastup je bio tako blijed i neuvjerljiv da je u par navrata morao zamoliti djecu čiju je pažnju izgubio da se maknu s pozornice. Šlag na Kefalovu tortu bilo je pojavljivanje Štrumfete koja je nastojala, ali nije uspjela, izvući nastup iz ponora.
Za kraj je održan odabir naj frizura, ali sam odlučio ranije izaći iz velike sale osjećajući se prevareno jer sam upravo protraćio 45 minuta gledajući predstavu koja toga nikako nije bila vrijedna.
Najveća tragedija ove predstave je što su trećerazrednim zabavljačima omogućili nastup u Domu Kulture pred Lukavačkom publikom i što su u lukavačkom obdaništu dozvolili da se „mađioničar“ Charlie i štrumfovi neznalci izreklamiraju pred malom rajom.
Do kada ćemo mi roditelji, skupa sa institucijama za kulturu i ustanovama odgojnog i obrazovnog karaktera, biti puki promatrači i loši tumači onoga što će danas-sutra biti sastavni dio obrazovanosti i kulture naše djece?
Potpisujem svaku riječ. To nešto, što je bilo sinoć, na pozornici Doma KULTURE zove se kretenizam. Žalosno, jadno i čemerno.
Dovoljno je samo cuti komentar djeteta od 6 godina na ovakav jad i mizeriju na sto se svela “kultura” za najmladje i one na kojima svijet ostaje koji je glasio “Nikad vise…”
To je slika cjelokupne situacije u ovoj FEDER državi..
Svi se u jednom slažemo, ono što je sinoć bilo u Domu kulture je katastrofa. Neznam kako one maskote nije sramota za onako nešto uzeti 6 KM od djeteta i roditelja. Katastrofa.
Znate kako se kaze na greskama se uci sl.put nece nas biti tu…ma katastrofa sramota..
ne mogu da vjerujem.
Nagrada 20 KM, pa kako ih nije stid. Za 20 maraka nagrade nemoze kupiti ni majicu, sad bi se jedno djete trebalo radovat sto je dobilo 20 KM? A u pizdu materinu.