Za Al Jazeeru: Vedrana Maglajlija
“Sjeme zla dolazi u regiju”, “Oprez: Monsanto uvaljuje GMO sjeme nakon poplava”, “Loše vijesti: Monsanto iskoristio poplave kako bi otrovao ljude”… mediji su bili preplavljeni ovakvim naslovima nakon što je vodeći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena obznanio svoju donaciju poplavljenim područjima.
Val negativnih reakcija ubrzo su pokušali ublažiti i sami predstavnici “ozloglašenog” Monsanta, saopćenjem da donirano sjeme kukuruza, paradajza, krastavaca i kupusa, vrijedno oko 350.000 dolara, nije genetski modificirano, što su potvrdile i nadležne institucije u poplavljenim zemljama.
Poljoprivrednici tvrde je, zapravo, riječ o sjemenu koje je već bilo dostupno na stanju, iako velike korporacije već godinama žele ući s GMO proizvodima na Balkan, a aktivisti da je u pitanju reklamna kampanju kojom Monsanto pokušava popraviti svoju izrazito lošu reputaciju u javnosti.
Međutim, panika i protesti koje u većini zemalja izaziva sam spomen imena ovog američkog giganta, koji je postao asocijacija za genetski modificirane proizvode, izostaju kada predstavnici poljoprivrednih udruženja i stručnjaci u regiji upozore da je na oranicama Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine već odavno zasijano GMO sjeme.
Prvenstveno je riječ o genetski modificiranoj soji, iako sve tri zemlje imaju oštre zakone protiv uvoza i uzgoja takvog sjemena, koji predviđa i visoke novčane kazne, kao i kaznu zatvora.
“Monsanto hibrid kukuruz uvozi se u Bosnu i Hercegovinu sigurno već nekoliko godina i on nije GMO. Međutim, mi upozoravamo institucije da postoji uzgoj GM soje u Bosni i Hercegovini i dali smo pretpostavku da je ukupno oko 50 posto soje koja se proizvodi u Semberiji genetski modifikovana”, ističe Risto Arsenović iz Asocijacije poljoprivrednih udruženja Semberije.
Pogubne posljedice na zdravlje
Navodi da je ova asocijacija upozoravala da institucije ne rade svoj posao i da ne postoje inspekcije.
“Samo ću pružiti jedan primjer – kada Bimal, proizvođač ulja iz Brčkog, dobije soju za ulje, on dovodi iz Zagreba cijelu aparaturu da utvrdi da li je ona GM, jer od toga ne može proizvoditi jestivo ulje.”
Međutim, Arsenović smatra da je najmanja krivica na poljoprivrednicima, jer, navodi, 90 posto njih ni ne zna šta je GMO.
“Oni to rade zato što je doprinos veći, jer svaki GMO ima veći doprinos u odnosu na konvencionalni.”
Ni poljoprivredne površine u Srbiji nisu bile pošteđene GM sjemena.
“Poljoprivredna inspekcija svake godine kontrolom određenih površina u Srbiji utvrđivala ja da postoji ilegalni uzgoj, pre svega genetski modifikovane soje”, tvrdi Miladin Ševarlić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu.
Kako kaže, pojedinih godina nadležne vlasti su pokretale akciju da se ta soja uništi, ali u “većem broju godina, nažalost, to nisu radili”.
“Imajući u vidu da se prošle godine radilo o 23 hektara zemljišta na uzorku od 45 parcela, a od toga su 22 uzorka bila pozitivna na GM soju, može se pretpostaviti da bi na celinu od 165.000 do 170.000 hektara, koliko orijentaciono godišnje zasejavamo sojom, to iznosilo nekoliko hiljada hektara pod GM sojom”, upozorava Ševarlić.
Iako se nastavljaju rasprave kolika je zaista štetnost GM hrane, a mišljenja su podijeljena, pojedini naučnici svojim istraživanjima alarmirali su javnost da su posljedice pogubne.
Prema riječima profesora Ševarlića, istraživanja su pokazala da se posljedice konzumiranja GM hrane ogledaju u promjenama na unutrašnjim organima, pojavama kancerogenog tumora kod daleko više životinjskih jedinki nad kojima su se vršila ispitivanja, do praktično onemogućavanja reprodukcije zbog povećane sterilnosti.
“Sva istraživanja koja su trajala više nego jednu generaciju na eksperimentalnim životinjama, pre svega na pacovima u laboratorijama, od doktora Arpada [Arpad Pusztai] do profesora Seralinija [Gilles-Eric Seralini], koji je vršio dvogodišnja ispitivanja u četiri generacije, ukazuju na vrlo pogubne posledice korišćenja GM soje, u čijoj se proizvodnji koristi i totalni herbicid”, dodaje.
Nekontrolirani uvoz GMO-a
Međutim, otkud ilegalna GM soja na poljoprivrednim površinama zemalja u regiji ako je njen uvoz zakonom zabranjen i kako ona prolazi kontrole?
Prema riječima Miroslava Kiša iz Asocijacije poljoprivrednika u Srbiji, u toj državi postoje parcele s GM sojom čije se sjeme nelegalno uvozilo, prvenstveno, kako navodi, iz Rumunije.
Profesor Ševarlić kaže da ilegalni uvoz navodno dolazi iz Rumunije i Bosne i Hercegovine i da tu praktično ne postoje kontrole.
S druge strane, Arsenović iz Asocijacije poljoprivrednih udruženja Semberije kaže da ima saznanja da je sjeme GM soje u Bosnu i Hercegovinu navodno došlo iz Srbije. “Postavlja se pitanje kako je to ušlo iz Srbije i gdje su kontrole.”
U Hrvatskoj je nedavno Ivo Delonga, direktor kontrolne kuće Euroinspekt, putem medija upozorio da je i u ovoj zemlji pronađena GM soja za izvoz.
“To je bila roba pripremljena za izvoz, ali na kraju nije mogla biti izvezena, jer je imala deklaraciju koja govori da je GMO free, a utvrđeno je prisustvo GMO-a. Naši sjemenari tvrde da naše sjeme nije GMO, a i ja sam u to uvjeren. Odakle je došlo to sjeme, zaista ne znam”, rekao je Delonga.
Kako tvrdi, riječ je o merkantilnoj soji, ili pojednostavnjeno, soji koja nije namijenjena za daljnju reprodukciju, već se troši za ishranu ljudi ili životinja.
GM soja koja se uključuje u ishranu stoke također predstavlja veliki problem, smatraju stručnjaci i poljoprivrednici.
“Problem je kuda ide ta GM soja koja nije uništena, pre svega ima poljoprivrednika koji je uzgajaju i ona ulazi u lanac ishrane stoke na njihovim gazdinstvima, i to u potpuno nekontrolisanim količinama”, kaže Ševarlić.
“Ljudi hrane stoku sa tom sojom i opet je tu veliki problem, šta će se desiti sa tom stokom, sa njenim mesom, koje ćemo mi jesti”, zabrinut je Arsenović.
Pritisak SAD-a na Balkan
Iako je Monsanto s objavom o donacijama nakon poplava dobio, prema riječima Hrvoja Radovanovića iz udruženja građana Zelena akcija u Hrvatskoj, nezasluženu medijsku pažnju, ipak nije riječ o prvom sjemenu koje ova kompanija plasira na Balkan.
“Ova tvrtka, osim GMO-a, proizvodi i pesticide i hibridno sjeme te su njeni proizvodi prisutni na području bivše Jugoslavije još od 80-ih godina prošlog stoljeća. Podružnica Monsanta u Hrvatskoj registrirana je još 2001. godine. U tom smislu donacija sjemena poplavljenim područjima nikako ne predstavlja nekakav prodor u regiju”, tvrdi Radovanović.
Prema riječima naših sagovornika, veliku ulogu u pokušaju da se Balkan preplavi GM proizvodima imaju Sjedinjene Američke Države.
Kako kaže Radovanović, možda najzanimljiviji slučaj je bio onaj iz 2001. godine, kada je SAD izvršio direktan pritisak na hrvatsko Ministarstvo okoliša kako bi spriječio donošenje zakona koji bi u potpunosti zabranio GMO.
“Prijeteći čak i tužbom Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Hrvatska je na kraju popustila pritiscima te je donesen zakon koji je, premda još dosta restriktivan, bio blaži od prvotno predloženog.”
Ševarlić je stava da postoji veliki pritisak američke administracije i na Srbiju, koja postavlja uvjete pod utjecajem njenih multinacionalnih kompanija koje proizvode GMO, među kojima je i Monsanto.
“SAD vrši pritisak da se realizuje uvoz GMO proizvoda, i to bez označavanja da se radi o GMO proizvodu, kako bi ta zemlja dala saglasnost da Srbija ponovo postane članica STO-a. SAD-u je jako stalo da se to desi pre nego što Srbija postane članice Evropske unije, jer je ta zemlja uspela da izdejstvuje kod EU-a da države same odlučuju da li će dozvoliti GMO ili ne.”
Iza Monsanta stoje svi administrativni kapaciteti SAD-a i nerijetko se dešava da funkcioneri ove kompanije postanu zvaničnici u američkoj administraciji, odnosno američkoj agenciji koja se bavi pitanjima sigurnosti hrane, što je klasični sukob interesa, smatra Ševarlić.
Arsenović i Kiš iz poljoprivrednih udruženja u Bosni i Hercegovini i Srbiji mišljenja su da je balkansko tržište zanimljivo za Monsanto.
“Tu ima i drugih velikih kompanija, ali mislim da je to u domenu politike, ne poljoprivrede”, zaključuje Kiš.
