Na osnovu preporuke Instituta “Kemal Kapetanović” i izvještaja Federalnog hidrometeorološkog zavoda, načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević proglasio je epizodu povećanih koncentracija zagađujućih materija u zraku – “Uzbuna”. Odluka je donesena nakon što su zabilježena višednevna prekoračenja dozvoljenih vrijednosti štetnih čestica u zraku, a vremenske prilike dodatno pogoršavaju situaciju, piše Avaz.
Prema Planu interventnih mjera Općine Kakanj, koji je usklađen s kantonalnim planom Zeničko-dobojskog kantona, “Uzbuna” znači ograničenje korištenja određenih goriva i sirovina od strane industrijskih zagađivača, ali i – što je izazvalo najviše pažnje – zabranu kretanja vozila s motorima norme EURO 3 i niže na glavnim gradskim saobraćajnicama. Provedbu te mjere kontrolirat će policija, dok je nadzor nad industrijskim mjerama prepušten inspekcijama viših nivoa vlasti.
Iako na papiru mjere izgledaju uravnoteženo, u praksi one često pogađaju siromašnije slojeve stanovništva, dok glavni izvori zagađenja ostaju gotovo netaknuti. Kakanj je, pored Zenice, jedan od industrijski najopterećenijih gradova u BiH – s termoelektranom, cementarom i nizom drugih industrijskih pogona koji već decenijama ispuštaju ogromne količine prašine, sumpor-dioksida i teških metala u zrak.
Zabrana vožnje starijih automobila, iako zvuči ekološki progresivno, u praksi znači da će kaznu za zagađenje platiti radnik koji vozi Golf 4 star 20 godina, a ne kompanije koje svakodnevno dime u nebo. U Kaknju, gdje je prosječna plata među najnižima u Federaciji, takva mjera djeluje više kao kazna za siromaštvo nego za zagađenje.
Postavlja se logično pitanje: ako je cilj zaista smanjenje emisija, zašto se ne uvode stroge kontrole i privremena obustava rada najvećih industrijskih postrojenja u trenucima “Uzbune”? Zašto se ne objavljuju precizni podaci o emisijama Cementare Kakanj, termoelektrane ili drugih zagađivača tokom epizoda smoga?
Odgovor je, naravno, politički i ekonomski. Veliki zagađivači su previše važni, previše povezani i previše bogati da bi ih iko ozbiljno dirao. Mnogo je lakše, i politički bezbolnije, zabraniti vožnju starog auta običnom građaninu nego zatražiti od moćne industrije da zaustavi proizvodnju makar na dan.
Proglašenje “Uzbune” u Kaknju je nužna mjera, ali pogrešno usmjerena. Dok cementara i termoelektrana nastavljaju raditi punim kapacitetom, vlasti svoje “ekološke ambicije” demonstriraju na leđima onih koji ionako žive najteže.
Zrak će možda nakratko biti čistiji, ali nepravda ostaje ista — jer u Bosni i Hercegovini, i kad se gušiš od smoga, najveći zagađivač nikad nije onaj koji najviše plaća.
