Iako su cijene hrane u pojedinim europskim zemljama znatno niže od prosjeka Europske unije, kućanstva u tim državama često na prehranu izdvajaju veći dio svojih ukupnih prihoda. Hrana je jedan od najvećih izdataka europskih kućanstava i u prosjeku čini oko 11,9 posto ukupne potrošnje u EU, dok u nekim zemljama, poput Rumunjske, taj udio prelazi i 20 posto.
Prema podacima Eurostata, koje prenosi Euronews, cijene hrane značajno se razlikuju širom Europe. Indeks razine cijena hrane pokazuje koliko bi standardna potrošačka košarica, čija je vrijednost u EU postavljena na 100 eura, koštala u svakoj pojedinoj zemlji. Vrijednosti iznad 100 ukazuju na skuplje, a ispod 100 na jeftinije zemlje u odnosu na prosjek Unije.
BiH ispod prosjeka EU
Bosna i Hercegovina se, prema podacima za 2024. godinu, nalazi među zemljama s najnižim cijenama hrane u Europi. Prosječna košarica hrane u BiH iznosi 82,5 eura, što je znatno ispod prosjeka EU-a. Slične vrijednosti bilježe i Crna Gora (82,6 eura), Bugarska (87,1), te Turska (75,7 eura).
Najjeftinija zemlja u Europi je Sjeverna Makedonija, gdje ista košarica košta 73 eura, dok je Švicarska najskuplja – čak 161,1 euro, odnosno više od 61 posto iznad prosjeka EU-a. Unutar Europske unije, najniže cijene hrane bilježi Rumunjska (74,6 eura), a najviše Luksemburg (125,7 eura).
Jugoistočna Europa i zapadni Balkan u cjelini imaju najniže cijene hrane, dok su zapadna i sjeverna Europa, posebno nordijske zemlje, među najskupljima.
Zašto niže cijene ne znače manji teret za građane
Stručnjaci upozoravaju da same cijene hrane ne daju potpunu sliku bez uzimanja u obzir prihoda kućanstava. Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Tuscii, ističe da razlike u cijenama proizlaze iz troškova proizvodnje, opskrbnih lanaca i izloženosti globalnim krizama, poput pandemije i rata u Ukrajini.
U istočnoj i jugoistočnoj Europi hrana često čini više od 20 posto kućnih izdataka, dok je u bogatijim zemljama taj udio uglavnom ispod 12 posto. Zbog toga i manji rast cijena ima znatno teže posljedice za kućanstva s nižim prihodima.
Profesor Alan Matthews s Trinity Collegea u Dublinu naglašava da su ključni faktor razlike u plaćama i prihodima, ali i porezna politika, posebno stope PDV-a na prehrambene proizvode. Uz to, potrošačke navike, poput veće potražnje za premium i ekološkim proizvodima u zapadnoj Europi, dodatno utječu na više cijene.
Izazov za sigurnost opskrbe hranom
Prema mišljenju Jeremiása Mátéa Balogha sa Sveučilišta Corvinus u Budimpešti, razlike u cijenama hrane imaju ozbiljne posljedice za sigurnost opskrbe hranom. Iako su nominalne cijene u zemljama poput BiH niže, manji raspoloživi dohodak znači da građani snose veći teret troškova prehrane u odnosu na stanovnike bogatijih država.
Eurostatovi podaci ne uzimaju u obzir kupovnu moć, što dodatno naglašava stvarne razlike u životnom standardu. Tako je hrana u Danskoj među najskupljima u Europi, ali zahvaljujući visokim primanjima, građani mogu lakše podnijeti takve troškove – što u zemljama s nižim prihodima, poput BiH, često nije slučaj.
