Kada je u prošli ponedjeljak pop Pantelić sa porodicom napuštao Puračić, očevici tvrde da su podjednako plakali i Srbi i Bošnjaci.
– Bilo je teško i meni. Moja djeca su tamo rođena, tamo sam stekao prijatelje – rekao je za agenciju Patria pop Pantelić.
– Ali, ja nemam pravo da biram. Izvršio sam naredbu koju sam dobio od vladike – kaže Pantelić, vjerujući kako će na njegovo mjesto u Puračić doći neki novi pop koji će nastaviti graditi mir tamo gdje je on stao.
O Panteliću koji promoviše mir, pisali su svi mediji o tome kako pop bez imalo ustručavanja ulazio u harem džamije, prisustvuje na iftarima Bošnjaka, a kada gotovo svi mediji prenijeli su našu priču da je Pantelić zvonima crkve u Puračiću ispratio efendiju Mrahorovića.
PROČITATI:
Crkvena zvona za efendiju Mehmeda Mrahorovića
Popov sin Ilija nosio dres Reprezentacije BiH i to sa natpisom „Džeko“. Ilija često ode i na časove islamskog vjeronauka, da ne bude sam u razredu, da bude sa svojim školskim drugovima. I mali Ilija je plakao kada su po nalogu SPC-a morali otići iz svog Puračića.
U ovom mjestu Pantelić je služio punih 11 godina.
– Ja o sebi uopće ne mislim da sam toliko dobar. Imam pogrešaka kao i drug. Ali, eto, zaista nastojim promovisati mir, vodim računa o mojim komšijama ma koje vjere oni bili, nastojim među ljudima promovisati dobro – kaže Pantelić, koji upozorava da bi tako trebao postupati svaki čovjek na zemlji.
Za 11 godina, koliko je Pantelić služio u Puračiću, u ovom mjestu tvrde da je uradio na pomirenju Bošnjaka i Srba nakon sukoba ‘90-ih više nego sva politika u zemlji.
Vratite nam našeg popa , o ljudi – ako boga znate.
RESPEKT LJUDINO .
– Ja o sebi uopće ne mislim da sam toliko dobar. Imam pogrešaka kao i drug. Ali, eto, zaista nastojim promovisati mir, vodim računa o mojim komšijama ma koje vjere oni bili, nastojim među ljudima promovisati dobro – kaže Pantelić, koji upozorava da bi tako trebao postupati svaki čovjek na zemlji.
Previše si bio ČOVJEK, Slavko ! Upravo to Onima Onamo, Onamo,
iz ulice Kralja Petra 5. 11000 smeta. Oni insana ne vole.
Svaka cast ljudino,da nam je vise takvih ljudi na svim stranama….
Nikada nisam upoznala ovog covjeka a cini mi se da ga oduvijek znam. Upoznala sam ga kroz njegova djela, kroz price onih koj su imali cast da ga upoznaju i ruku mu pruze. Slavko, nije vazno gdje si, nije vazno s kim si, ma gdje bio ostani to sto jesi.
Cujem od prijatelja iz Puracica da je pop covjek za kojeg pola carsije kaze da je “ljudina” i da niko nema ruzne rijeci za njega. Toliko dobrih stvari o njemu je ispricano i bas je steta sto drugi “diriguju” onom koji se istinski zalagao za dobrobit cijele MZ Puracic pa i sire. Pozz
Svaka čast za ovog čovjeka.Kada je Slavko stigao u Puračić mislio sam kako da se njemu obratim da se upoznam,jer sam jako društven kako sa muslimanima tako i sa ostalim komsijama i sugrađanima druge vjere.Viđao sam ga kako šeta psa i često prolazi putem prema našoj tržnici i tim putem se vraćao.Igrom slučaja nepravio je krug oko tržnice te se kroz naš park spuštao prema mojoj kući gdije sam ja u svojoj radioni obavljao jednu rabotu.Inače se pozdravljam komšijski jer se tako obraćam svim puračanima.Naj više me iznenadilo to što je ta ljudina podijelila ne samo pozdrav nego je obavila par dijaloga kao da se znamo sto godina.I od tog trenutka je često sam zastajao pred mojom radionom i razgovarali.Jako mi je bilo teško kada sam čuo da odlazi.Bio sam ljut jer sam u trenutku pomislio da Slavku premještaju radi onog časnog dijela koji je obavio,a to je poslednji ispraćaj našeh efendije Mrohorovića.Poslije smo se sreli na benzinskoj pumpi Junuzović pa sam ga priupitao za razlog njegovog odlaska.Pitao sam ga dali mi možemo urgirati da on ostane,dali da pišemo peticiju da ga ne diraju iz Puračića.A Slavko mi reče:”Nesikiraj se,ne odlazim je zbog toga sto sam ucinio to sto sam ucinio za efendiju.To nas vladika tako premješta svakih 10 godina i ja na to nemogu da utičem,a to za peticiju ni slučajno da neradite jer ćete samo napraviti sumnju da vas ja na nesto nagovaram.” Ja sam mu odgovorio “Aferim komsija ti si nama uvijek dobro došao” i tako smo se i pozdravili.