– Ja sam pravoslavne, a muž Hajrudin je islamske vjeroispovijesti. Mi obilježavamo sve vjerske praznike, a za katolički Božić idem sestri, čiji je muž katolik, te snahi i njenom djedu. Poslije toga posjećujemo Hajrudinove zetove. U našim su familijama sve miješani brakovi i prava smo slika i prilika multikulture. Poštujemo i cijenimo tuđe vjerske običaje. Svi oni uvijek nas srdačno dočekaju kada ih posjećujemo prilikom praznika koji oni slave, a nama dolaze za Ramazanski i Kurban bajram, te pravoslavni Božić i Vaskrs – pojašnjava Ljiljana, ističući da je selo od medenjaka pripremila povodom velikog katoličkog praznika, kojim se obilježava rođenje Isusa Hrista.
Sagovornica Anadolu Agency (AA) uz osmijeh dodaje da će se ovo selo naći na božićnoj trpezi ukoliko njen petogodišnji unuk, Mak Horić, ne umiješa svoje prstiće.
Na fotografiji: Ljiljana Čobić (Alma Arnautović – Anadolu Agency)
– Mak je već pokušao medeno selo naseliti figuricama dinosaurusa, koji su se ganjali između kućica, zbog čega sam kasnije morala dodatno intervenirati i dorađivati odžake na brvnari, sa koje je dinosaurus pojeo dim – smješka se Ljiljana, priznajući da je veliku pomoć prilikom pravljenja imala upravo od svog unuka.
Selo, u kojem je jestivo sve osim “električnih instalacija” i dima iz odžaka napravljenog od vate, sačinjeno je od crkve, dvije kućice i jedne male brvnare, a dorađeno je do sitnih detalja. Brvnara je obložena slanim štapićima, a stakla na prozorima crkve napravljena su od tvrdih bombona, dok je unutrašnjost objekata obasjana svjetlošću lampica. Također, u ovom selu pao je i “snijeg” od kokosa, koji je prekrio krovove i ulicu, ali ne i okićene borove, čiju bazu čine korneti za sladoled.
Ljiljana je sama izmaštala izgled sela, a svi koji su imali priliku vidjeti ga, odmah su pitali da li je crkva koju je napravila, replika lukavačke crkve Svetog Ante Padovanskog.
– Iako veoma liči, ne radi se o tom objektu. Ovo je crkvica iz moje mašte. Ako nije neskromno reći, za ovaj rad dobila sam samo pohvale i porodica kaže da ih asocira na prizor iz nekog crtanog filma ili iz bajke. Pitaju me da li je teško bilo napraviti ga. Zaista nije, čak je bilo i jednostavno. Trebalo mi je dva dana za sve, iako sam radila u etapama i nisam žurila. Malo sam odmarala između sastavljanja kućica i njihovog ukrašavanja ili sam radila nešto drugo dok su se zidovi napravljeni od tijesta po receptu za medenjake hladili. Jedan dan sam ispekla tijesto za crkvu, a drugi dan za kućice, a onda sam sve ukrašavala ‘royal icingom’, odnosno smjesom od bjelanaca i šećera u prahu. Najviše sam posla imala sa uvođenjem svjetla u objekte. Nisam željela da se lampice za jelku vide, pa sam ih prekrivala folijom i kokosom, odnosno snijegom – objašnjava Ljiljana, koja nije slastičarka, ali voli praviti i jesti kolače i slatkiše, dok Mak najviše voli kremaste torte.
Nakon što prijatelji i rodbina pojedu medeno selo, ubrzo će imati priliku probati još jedno.
Osmišljam izgled novog mjesta kojim će dominirati kućica u koju Djeda Mraz sa vrećom poklona ulazi kroz odžak. To planiram napraviti za pravoslavni Božić – kazala je Ljiljana.
