Opština Lukavac: Ponuđači diktiraju cijene javnih nabavki ili šta znači malo

12 min. za čitanje

Opština Lukavac, koja je sredinom februara 2022. odlukom Parlamenta FBiH postala grad, je tokom 2020. u nekoliko javnih nabavki prihvatila ponude s cijenama višim od procijenjenih vrijednosti postavljenih u pozivu za ponuđače i dok revizori kažu da je to kršenje zakona, u Opštini kažu da im je iz Agencije za javne nabavke rečeno da mogu prihvatiti malo povećanje cijene, piše Frontal.

Revizori pojašnjavaju da je, npr. u postupku Nabavke radova za rekonstrukciju izgradnje puteva na području opštine Lukavac procijenjena vrijednost nabavke iznosila je 800.280 KM. Prema Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda, dostavljene su tri ponude  – Roading d.o.o. Gračanica (880.519 KM), Geo-put d.o.o. Maglaj (899.907 KM) i Holex d.o.o. Živinice (948.268 KM). Nakon e-aukcije konačna rang lista bila je Roading d.o.o. Gračanica, Holex d.o.o. Živinice i Geo-put d.o.o. Maglaj. Služba za investicije i poslove mjesnih zajednica je za ovu nabavku obezbijedila dodatna sredstva u iznosu od 77.220 KM, pa je prihvaćena veća cijena ponude. 

Procijenjene vrijednosti nisu utvrđene tako da njihovu vrijednost čini procijenjena tržišna vrijednost u vrijeme objavljivanja obavještenja o nabavci. Budući da su cijene ponuda bile znatno veće od procijenjenih vrijednosti i osiguranih sredstava za predmetne nabavke, Opština je bila u obavezi poništiti postupke, u skladu s članom 69. stav 2. e) Zakona o javnim nabavkama, pišu revizori.

U Opštini Lukavac kažu da imaju tumačenje Agencije za javne nabavke da, ukoliko u budžetu ima novca, mogu prihvatiti skuplju ponudu jer cijene stalno rastu,  a ponavljanje procedure troši vrijeme.

“Naša procjena je bila da 10 posto nije mnogo i time smo se rukovodili. Ali ima nekoliko stvari gdje se Ured za reviziju institucija u FBiH i Agencija za javne nabavke mimoilaze. Recimo Ured za reviziju stavlja primjedbe da ne završimo proces javne nabavke tokom budžetske godine iako za iole složenije postupke to nije moguće dok u Zakonu o javnim nabavkama nema stava o tome, a mi radimo u kontinuitetu jer svaki izgubljeni javni poziv za nas znači neutrošena sredstva u budžetu i neriješeni problemi građana. Kada raspišem javni poziv za, recimo, asfaltiranje i poziv padne –  mi narednih šest mjeseci do godinu dana nemamo nikoga da to radi i mi se onda dovijamo kako znamo da sklopimo poslove. Moje načelo je bilo do 10 posto  i nadam se da nisam pogriješio s tim iako sada ne mogu ruku u vatru staviti da je bilo toliko, a ne 12 posto ili koliko već”, kaže sada gradonačelnik Edin Delić.

Smatra da je manjkavost propisa to što nigdje ne piše koliko je odstupanje dozvoljeno prihvatiti.

“Ako imate novac u budžetu – možete i 50 posto, ali vjerujem da i na sudu lako možete dokazati da 10 posto nije puno, ali teško ćete dokazati da je 50 posto opravdano. Na milion KM je 100.000  puno, ali mi recimo planiramo asfaltiranje u 15 sela, pločnike zbog djece koja idu u školu i možda odbijemo ponudu 100.000 KM veću od procjene, a možda nam naredna bude na milion i po, ali  na nama je da se dovijamo jer smo mi preuzeli obavezu da rješavamo probleme građana kako znamo, a da ne napravimo krivično djelo s tim da je  vrlo neugodno kad vas propisi pritisnu”, kaže Delić i cijeni da ko hoće da radi pošteno – trpi pritiske,a ko hoće da provodi korupciju – ne treba biti ni posebno pametan, ali ga niko ne dira. 

Prema obrazloženju iz Agencije za javne nabavke, “ako se ugovorni organ nađe u situaciji da su cijene svih primljenih prihvatljivih ponuda znatno veće od budžeta ugovonog organa, odnosno od sredstava obezbijeđenih za predmetnu nabavku – u pravilu je obavezan poništiti postupak… Međutim, ovdje se postavlja pitanje šta znači znatno veće cijene? Naime, to je vrlo relativan pojam, a u postupku javne nabavke odgovor zavisi od niza faktora: veličine ugovornog organa, budžeta ugovornog organa, priliva sredstava, značaja konkretne nabavke, mogućnosti prestrukturisanja sredstava i tako dalje. U nekim slučajevima, kada ugovorni organ nema finansijska sredstva, i 500 KM može biti znatno veće jer ugovorni organ jednostavno nema dodatna sredstva, dok u nekim slučajevima ni 50.000 KM ne predstavlja značajna sredstva za ugovorni organ. U svakom slučaju, nije isključena mogućnost da rješenje bude ponovno razmatranje raspodjele budžeta. Ugovorni organ može prilagoditi svoj budžet i raspodijeliti dodatna sredstva za finansiranje ugovora. Dakle, u situaciji kada cijena najniže ponude prekoračuje budžet, postoje dva jednako raspoloživa izbora: da se poveća budžet i dodijeli ugovor ili, ukoliko je to nemoguće, postupak se obavezno poništava.”

Glavni revizor u Uredu za reviziju institucija u FBiH Dževad Nakić  kaže da je za njih zakon jasan – ponuđena cijena ne može biti veća od procijenjene vrijednosti. 

“Zakon kaže da može poništiti ako je ponuda značajno iznad procijenjene vrijednosti i ako u momentu kada su raspisali javnu nabavku na budžetskoj poziciji za tu nabavku nisu imali više novca. Ako nešto odstupa 5 ili 10 posto – to nije strašno jer se cijene u posljednje vrijeme mijenjaju iz dana u dan, ali da se razlika između procijenjene vrijednosti i potpisanog ugovora 50 posto ili više, kao što se događa u nekim opštinama i gradovima – to je velika razlika i to ne bi trebalo  biti ni prihvaćeno od onog ko raspisuje javni poziv, nego bi se trebali pozabaviti procjenama i kriterijima”, kaže Nakić.  Pojašnjava da neprecizna formulacija  u Zakonu o javnim nabavkama revizorima ne pravi probleme. “Naš zadatak je da utvrdimo odstupanje od Zakona i to što je nešto 10 ili 100 posto  – za nas je prekršaj koji treba da rješava Agencija za javne nabavke. Vrlo je teško definisati koliko je to malo, ali ako ste pravili procjenu – morate imati određeni novac i to je ta procijenjena vrijednost, pa ako je više od toga – ne mogu od nekud drugo uzimati. Budžet se donosi unaprijed i nije prihvatljivo da se zbog skuplje javne nabavke pravi rebalans i novac prebacuje s jedne stavke na drugu da se pokrije neplaniran trošak. Problem je što naši budžeti često  nisu realno planirani nego mnogi sebi ostave prostor da prebacuju sredstva sa stavke na stavku kako im treba, a nešto možda i svjesno ne realizuju da bi uzeli sa te stavke i trošili za nešto drugo. Oni naprimjer mogu imati višak na platama jer je neko dao otkaz, ali ne mogu taj novac uzimati za asfaltiranje ili nabavku namještaja iako je i to u budžetu”, pojašnjava Nekić. Delić ipak smatra da propisi nisu fer u odnosu na ugovorne organe i potrebe građana.”Imali smo jedan javni poziv za nabavku koji smo poništili jer su ponude bile skuplje od procijenjene vrijednosti i onda smo raspisali novi s višom cijenom, imali smo samo jednu ponudu na tu višu cijenu i na kraju smo platili isto kao što bi platili i prvi put da smo prihvatili višu ponudu, ali smo izgubili vrijeme. Da sam ja privatna firma – prihvatio bih ih prvi put da ne gubim vrijeme. Mi smo i na Vijeću razgovarali o tome i ja sam pozvao svakog ko misli da se neko okoristio da podnese prijavu tužilaštvu. Često je nešto stvar mišljenja ili stava, a podigne se na nivo krivičnog djela i to je za mene neozbiljno”, kaže Delić. Glavni i odgovorni urednik na portalu Pratimo tendere Slobodan Golubović kaže da prihvatanje ponude veće od procijenjene vrijednosti nabavke obesmišljava postupke javnih nabavki i cijelog sistema javnih nabavki.”Primarno je problem planiranje  – nije se cijena mogla drastično promijeniti u periodu od procjene tržišta do završetka javnog poziva, nego je sigurno u pitanju loše planiranje, pa sada traže izgovor za taj loš plan. Nelogično je razmišljati da uzimate novac predviđen za nešto drugo i plaćate skuplju javnu nabavku, a ako to i uradite – morate mijenjati budžet. Što se tiče tih formulacija može ili malo – mi smo postavili pravilo da je malo ili prihvatljivo odstupanje od 10 posto više ili manje od procijenjene cijene, a sve ostalo nosi određeni rizik”, kaže Golubović. 

I iz Transparency Internationa u BiH cijene da razlika između procijenjene vrijednosti i konačne cijene nije stvar skupe ponude, nego loše procjene.”Ako imate dovoljno novca – možete prihvatiti ponudu iznad procijenjene vrijednosti, ali je loša praksa jer iza toga stoji loša procjena. Valja naglasiti da procijenjena vrijednost nije iznos na koji treba potpisati ugovor, nego najveća prihvatljiva cijena koju ponuđači u tržišnoj utakmici obaraju svojim ponudama. Dakle – ugovor treba da bude potpisan na cijenu manju od procijenjene. Ako je samo jedan ponuđač – radi se o lošoj procjeni ugovornog organa i trebali bi, ako je na vrijeme planirano, poništiti javni poziv i raspisati ga ponovo i tako uticati na ponuđača”, kaže Damjan Ožegović iz TI u BiH.  Smatra da iza razlika između procijenjene vrijednosti i ponuda uglavnom stoji nedovoljno dobro ispitano tržište i loša procjena.”Za procjenu vrijednosti radova ili usluga su potrebna stručna lica i ugovorni organi uvijek mogu da se savjetuju s licima izvan svoje administracije ili s pravnim licima koja obavljaju istu ili sličnu djelatnost onoj koja je predmet radova”, kaže Ožegović. Budžet Opštine Lukavac u 2020. godini iznosio je 25.980.815 KM  od čega je za plate i naknade troškova zaposlenih, te doprinose poslodavca potrošeno  4.633.893 KM. Najviša plata isplaćena iz budžeta je u neto iznosu od 3.740 KM, a najniža 765 KM. Topli obrok u ovoj Opštini isplaćivan je u iznosu 1 posto (9,2 KM po danu) , a regres za godišnji odmor u visini 50% prosječne neto plate u FBiH (467 KM). Lukavac je grad na području kantona Tuzla s oko 44.000 stanovnika među kojima je njih oko 8.100 zaposleno, a oko 10.400 nezaposleno.

Podijeli ovaj članak
1 komentar