Prema trenutnim rezultatima mjerne stanice smještene u ulici Branilaca Bosne, Lukavačani su danas udisali VRLO ZAGAĐEN zrak, dok je od 18 sati zrak u Lukavcu IZUZETNO ZAGAĐEN što je gornja granica. Nedavno je zrak bio ocijenjen kao zagađen, ali zadnja dva dana kvalitet zraka je VRLO ZAGAĐEN.
U 21:00 sat broj suspendovanih čestica PM2.5 (µg/m³) u zraku iznosio je 118.7, ali je izmjerena i enormno velika količina CO (ugljen monoksida) u zraku. Količina CO u zraku iznosila je 2,572mg/m³, dok je jučerašnji prosjek ugljen monoksida iznosio 1.563 mg/m³.
Tolerantna vrijednost CO u zraku iznosi 5.0mg/m³, a trenutno je u Lukavcu 1.563mg/m³.
Preporučeno je da se smanji fizička aktivnost na otvorenom ljudima svih životnih dobi i zdravstvenog stanja.
Šta je ugljen monoksid?
Ugljični monoksid je (CO) plin bez boje i mirisa, ne iritira kožu. To su važne karakteristike obzirom da ga se ne može vidjeti, osjetiti njuhom, niti prepoznati na bilo koji drugi način osim posebnim detektorima s alarmnim suistemom. Ugljični monoksid nastaje nekompletnim izgaranjem, posebno krutih, tekućih i plinskih goriva. Ugljični monoksid stvara se sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka. Uređaji na prirodni plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni ugljen tako postaju proizvođači smrtonosnog ugljičnog monoksida.
Crvene krvne stanice (eritrociti), sadrže hemoglobin, hemijski spoj kojem je funkcija vezanje kisika u plućima i otpuštanje kisika u tkivima. Hemoglobin brže veže CO nego kisik. Ako je mnogo CO-a u zraku kojeg udišete, hemoglobin će brže postati zasićen ugljičnim monoksidom i neće moći vezati kisik. Efekt je sličan gušenju (također se radi o nedostatku kisika).
Suspendovane čestice PM2.5
PM2.5 čestice imaju promjer manji od 2.5 10-6 m (prečnik im je manji od 1/7 debljine ljudske dlake.). Ove čestice mogu ozbiljno naškoditi zdravlju ljudi (plućne bolesti; srčane bolesti).
Kod dugotrajne izloženisti finim česticama sprovedene studije u SAD su pokazale da porast koncentracije PM2.5 za 10 µg/m3 rezultuje sa 6% povećanja svih vrsta zdravstvenih rizika, 9% kardiopulmonarnih rizika i sa 14% povećanja rizika od raka pluća (Jerrett i sar, 2005).
Ove čestice su vrlo pokretljive i dospijevaju dublje u pluća od grubih suspendovanih čestica.
PM2,5 uglavnom nastaju u heterogenim hemijskim reakcijama koje se odvijaju u atmosferi ili nastaju sagorijevanjem goriva u motornim vozilima, termoelektranama, industrijskim postrojenjima, pri sagorijevanju drveta ili prilikom sagorijevanja pojedinih poljoprivrednih otpadnih materija na njivama i slično.
Vrlo bitan uticaj na ljudsko zdravlje imaju ove čestice čiji je dijametar ≤ 2,5 μm. Posljedice velikog unošenja ovih partikula u pluća obično završavaju sa hospitalizacijom, a u ekstremnim slučajevima i sa smrću. Ljudi sa astmom, srčanim problemima ili plućnim bolestima prvi su na udaru. Ove čestice mogu da izazovu negativne efekte po zdravlje i pri kratkim izlaganjijma, na primer samo jedan dan, a pogotovu pri dugim izlaganjima.
