Koriste svaki slobodni trenutak da posjete ove ljude i pruže im pomoć ali i nadu i utjehu. Vlastitim sredstvima kupuju hranu i higijenske potrepštine, te neophodne komade odjeće. Pomoć lično distribuiraju i volonterski pružaju sve usluge za kojima se u izbjegličkim kampovima ukaže potreba. Zahvalni su svim humanim sugrađanima koji im daju novac, namirnice i odjeću kako bi ih ponijeli i uručili korisnicima.
Izbjeglica je sve više, a dani su sve hladniji. Pomoć je iz dana u dan sve potrebnija.
„ Trenutno su najpotrebnije zimske jakne,skafanderi, kabanice,debele dukserice i debeli džemperi. Bitno je da je topla odjeća i da se u putu može navući bez zastajanja, potrebna mi je i ravna obuća od brojevi od 38 do 45,kape,šalovi i rukavice“, izjavila je volonterka Adina Žigić Halilović.
Ona sa humanitarnim radom nastavlja dok god bude postojala potreba, a poziva i sve ostale dobre ljude da ne zatvaraju oči pred tuđom nevoljom.
„Jedno čokoladno mlijeko u Srbiji košta oko pola marke,ako ste voljni da se prikupi nesto parica,bujrum i hvala.Djeca se obraduju kada ga vide…samo da znate koliko.Od českih volontera uzmu čaj u časi i kradom prospu,pa ono mlijeko pretresu i ćejfe dok piju“, priča svoje utiske Adina. Napravila je magacin u kojem prikuplja potrepštine, a kada prikupi dovoljno sa članovima porodice i prijateljima odlazi da ih uruči.
Među volonterima koji su na sebi svojstven način odlučili mališanima kojima je prekinuto djetinjstvo vratiti osmijeh na lice je i Azmir Husejnović.
„Znam da, iako će spavati negdje na nekoj livadi ili na nekoj paleti, ispod drveta, bit će sretni, bit će sretni zbog onog balona kojeg sam im poklonio, jer je taj balon vjerovatno jedna od dvije ili tri pozitivne stvari u njihovoj cijeloj priči.
I ono što je najbitnije, bar 5 njih od 155 kojima sam dao balone sjetit će me se po tom istom balonu i vjerujem da će biti dobri osobe, da će pomoći kad to bude trebalo, jer će ih taj isti balon podstaći da to urade, baš kao što su mene druge sitnice podstakle da odem u Srbiju i njima pomognem.
Pomozite i vi, njima nije bitno ni ko ste, ni šta ste, ne morate im dati ništa više od osmijeha, a vjerujem da će vas zapamtiti“, napisao je na svom Facebook profilu Azmir.
„Jos jedan dan i noc sa izbjeglicama.Šta više reći…Kako riječima opisati sve ono što ovi ljudi proživljavaju na svome putu očaja…Bezbroj žena/majki, bebica,djece,starijih ljudi,omladinaca…svi željni mira,odmora,bolje budućnosti.Bolesni su,gladni,žedni,u hladnim noćima u mraku i promrzli,ali ipak sa osmijehom na licu i zahvalni na bilo kojoj pomoći,koja im se pruži.U ime svih njih,i nas volontera,zahvaljujemo se svim dobrim ljudima koji su svojom novčanom donacijom,pomogli“, poruka je volontera koji se povezuju bez obzira na grad i državu iz koje dolaze. Ujedinjeni su u misiji da je u svakoj prilici najvažnije biti Čovjek.
samo se pravite vazni kad treba pomoc a gledate kako cete hin ubiti