A evo kako je to bilo. Naime, Nazifov otac Omer zaposlio se odmah poslije Prvog svjetskog rata kao vrtlar u Vili u kojoj je stanovao direktor Fabrike.
Direktor Miller odmah ga je zapazio kao vrijedna čovjeka i ljubitelja cvijeća kakav je i sam
bio. Tako su se Omer i Miller i sprijateljili. Pod uticajem prvih stanovnika Lukavca, uglavnom stranaca, Omer je shvatio da je školovanje bitna stvar u životu svakog čovjeka.
Tako je, nakon završene osnovne škole u Lukavcu svog sina Nazifa upisao u Nižu gimnaziju u Tuzli. Po završetku te škole Miller je upitao Omera šta misli dalje sa Nazifom, a kada mu je ovaj odgovorio da nema sredstava da Nazifa dalje školuje Miller je donio odluku da će o tome preuzeti brigu Fabrika.
I tako je mali Nazif o trošku Fabrike upisao Ekonomsku školu u Sarajevu, a Fabrika mu je platila i internat. Na Millerovu odluku da Fabrika školuje Omerovog sina utjecalo je i to što je Nazifu dobro išao njemački. Nakon završene Ekonomske škole Nazif je odmah primljen u Fabriku kao činovnik u administraciji.
Kada je primio prvu platu Nazif je bio veoma iznenađen, a otac Omer mu je rekao: svaka čast sine, za ove pare možemo kupiti dvije krave!
Naravno, prema svom statusu Nazif je odmah čim se oženio dobio komforan stan u Činovničkoj ulici. Nazif Suljkanović tako je proveo u Fabrici čitav radni vijek, preko 40 godina, radeći i napredujući u službi do vrlo odgovornih pložaja.
Zanimljivo je da su i Nazifova djeca – Mirza, hemijski tehničar, Halid, profesor njemačkog i latinskog, Ekrem inženjer, Melika i Sadika, ekonomistice, svoj radni vijek otpočela također u Fabrici sode.
[pull_quote_center]Ovu i mnoge zanimljive priče o Lukavcu možete pročitati u knjizi “Lukavac, kakav je nakada bio”, autora Faruka Kruševljanina. Knjigu po cijeni od 15 KM možete naručiti putem E-maila na adresu izdavača: grafit@bih.net.ba[/pull_quote_center]
Suljkanovići su jedna od najuglednijih familija Lukavca i okoline.Bila mi je čast da upoznam Nazifa,čovjeka naprednih stavova, o kojemu mi je moj otac najljepše govorio.
Halid mi je bio nezaboravni profesor latinskog u gimnazijskim danima.Mojoj sestri je u srednjoj školi predavao njemački.
Mirza,poznati lukavački sineasta, je mnogo uradio na širenju filmske kulture.Bio mi je i radni kolega u Domu kulture.
I danas ih se često sjetim kao ljudi od formata.