S obzirom na činjenicu da su, kako u našem društvu, tako i na području Lukavca, potrebe za dodatnom zdravstvenom uslugom mimo javnih zdravstvenih ustanova, u konstantnom rastu, ali i da su rijetke situacije kad se naši sugrađani odlučuju na povratak u svoju zemlju i rodni grad i pokretanje vlastitog obrta, razgovarali smo sa našim sugrađaninom Jasenkom Tunjićem. Naime, Jasenko je upravo primjer mladog čovjeka koji se nedavno vratio iz Saudijske Arabije i koji znanja stečena u zdravstvenim institucijama u i van naše zemlje, primjenjuje pružanjem zdravstvenih usluga kroz Zdravstvenu njegu u kući “Tunjić”.
SodaLIVE: Možete li nam reći nešto o sebi, edukaciji, profesionalnom putu, stručnom usavršavanju?
Prije svega, želio bih Vam se zahvaliti na interesu i prilici da razgovaramo o ovim, po mom mišljenju, veoma važnim temama i pitanjima koja su aktuelna za našu širu društvenu zajednicu.
Da se vratim na Vaše pitanje. U najkraćem, rodjen sam 1976. godine u Tuzli, Osnovnu školu sam završio u Lukavcu, Srednju medicinsku školu u Tuzli, a Fakultet zdravstvenih nauka u Banja Luci.
Profesionalnu karijeru, u domenu zdravstene zaštite, započeo sam 2012. godine na JZU UKC Tuzla, na Klinici za ortopediju i traumatologiju.
Nakon 7 godina rada odlazim u Njemačku, radim u bolnici Marienhospital u Gelsenkirchen-u, također na Klinici za ortopediju i torakalnu hirurgiju, a potom odlazim u Saudijsku Arabiju.
U Saudijskoj Arabiji sam radio ukupno 4 godine i to u bolnici Kralj Faisal u gradu Medina. Ova bolnica je, za razliku od prethodne dvije, usko specijalizirana za pružanje usluga onkološkim pacijentima i istraživanje malignih oboljenja obzirom da se u sklopu bolnice nalazi i istraživački centar.
Sredinom ove godine, nakon 12 godina rada u struci, vratio sam se u Bosnu i Hercegovinu i odlučio pokrenuti vlastiti obrt koji se bavi zdravstvenom njegom u kući.
SodaLIVE: Kada ste već pomenuli termin “ZDRAVSTVENA NJEGA U KUĆI”, možete li nam pojasniti o kakvoj se djelatnosti radi i kako ste odlučili da se bavite baš ovim poslom?
Zdravstvena njega u kući, po definiciji je profesionalna zdravstvena skrb koju medicinska sestra, ljekar ili tim zdravstvenih profesionalaca pruža pacijentu u njegovom vlastitom domu. Spada u primarnu zdravstvenu zaštitu, tako da istu, u državama Evropske Unije i naprednijim zemljama svijeta, obično pokriva osnovno zdravstveno osiguranje. Često predstavlja nastavak liječenja i zdravstvene njege bolesnika po otpustu iz bolnice, lječilišta ili drugih ustanova. Ovo područje, takođe, karakteriše i zbrinjavanje najtežih bolesnika u njihovom domu.
Temeljni dio svakodnevnog rada medicinske sestre/tehničara u procesu zdravstvene njege u kući obuhvata kvalitetno i kontinuirano održavanje lične higijene bolesnika, pomoć pri hranjenju i unosu tekućine, brigu oko zaštite integriteta kože, kontrolu vitalnih funkcija, primjenu ordinirane medikamentozne terapije, zbrinjavanje postoperativnih i hroničnih rana, obavljanje svih vrsta medicinsko-tehničkih procedura, sprečavanje komplikacija dugotrajnog ležanja, kao i edukaciju bolesnika i njegove porodice.
Ideja da se bavim ovim poslom je proistekla iz želje da našim pacijentima ponudimo jedan, za naše uslove, potpuno novi koncept zdravstvene zaštite, baziran na iskustvima iz, kako rekoh, zemalja EU i svijeta u kojima je ovakav vid zdravstvene skrbi već desetljećima dio zdravstvenog sistema, pokriven zdravstvenim osiguranjem, a opet, kako bih rekao, iznuđen povećanim potrebama društvene zajednice koje službe javnog zdravstva nisu u mogućnosti podmiriti.
Da budem još jasniji, gro mladih kolega koji se odlučio za zasnivanje ili nastavak karijere u zemljama EU(Njemačkoj u prvom redu), upravo započinje karijeru u službama zdravstvene zaštite i njege u kući jer su vani potrebe za ovakvom vrste zdravstvene skrbi zaista enormne.
Zašto onda ne ponuditi nešto slično ili, u nekim segmentima, možda i bolje,a sigurno sveobuhvatnije, i našim pacijentima?
SodaLIVE: Rekoste da je ovakav koncept zdravstvene skrbi, u razvijenijim zemljama Evrope i svijeta, obično pokriven osnovnim zdravstvenim osiguranjem. Kakva je situacija kod nas? Kako naši pacijenti mogu dobiti ovakvu vrstu zdravstvene njege?
Baš mi je drago što ste mi postavili ovo pitanje. Na žalost, u Bosni i Hercegovini ovo nije slučaj. Privatne zdravstvene njege, kao uostalom i sve druge vrste privatnih zdravstvenih ustanova (sa izuzetkom ustanova koje pružaju usluge najnaprednijih dijagnostičkih ili nekih komplikovanijih operativnih procedura, a koje javni zdravstveni sistem nije u mogućnosti pružiti) nemaju ugovore sa javnim zdravstvenim osiguranjem tako da smo prinuđeni da se finansiramo iz, da se tako izrazim, kućnog budžeta svakog pacijenta ili porodice ponaosobno.
Da bih malo približio razliku izmedju Bosne i Hercegovine i zemalja Evropske Unije, biću slobodan da sa Vama podijelim nedavna iskustva iz Republike Hrvatske kao najmladje članice zamalja EU.
Naime, sredinom oktobra mjeseca ove godine prisustvovao sam simpoziju “Pandemija dijabetičnog stopala” organizovanom od strane Hrvatske Udruge za Rane u Trogiru. Među raznim predavačima, učešće u izlaganju uzele su i medicinske sestre i osnivači privatnih zdravstvenih njega iz nekoliko gradova u Hrvatskoj i mene lično je najviše fascinirao nivo organizacije na kome se nalazi ovakav vid zdravstvene skrbi u jednoj zemlji, članici EU. Svi uposlenici privatnih zdravstvenih njega u Hrvatskoj imaju i svoj sindikat, neovisno o članstvu u državnom sindikatu zdravstvenih radnika. Svakog mjeseca se organizuju simpoziji i seminari na kojima se obrađuju najnovije teme i pitanja iz domena zdravstvene njege u kući te problemi sa kojima se radnici u struci svakodnevno suočavaju. Možda najimpresivnije i, po meni i najvažnije – već nekih 15 do 20 godina unazad, u Hrvatskoj postoji i oficijelni udžbenik “Zdravstvena njega u kući” koji se već nekoliko generacija izučava kao redovan predmet u svim medicinskim školama.
I na kraju da napomenemo da su sve privatne zdravstvene njege u Hrvatskoj i usluge koje iste nude pokrivene HZZO-om (Hrvatskim zavodom zdravstvenog osiguranja) tako da pacijenti koji imaju osnovno zdravstveno osiguranje za ovakvu vrstu usluge ne plaćaju ništa.
Kada sve ovo uzmete u obzir, jasni su benefiti bivanja članom EU porodice pa se ja, evo, iskreno nadam da će i Bosna i Hercegovina što prije uhvatiti priključak i postati punopravna članica Evropske Unije.
Da se vratim u našu realnost – usluge koje pruža naša zdravstvena njega u kući nisu preskupe i većini naših pacijenata su, bar prema dosadašnjim iskustvima, bile prihvatljive. Istina, bilo je i nekoliko slučajeva kada su naše usluge bivale odbijene, upravo zbog tog finansijskog momenta, ali mi se maksimalno trudimo da prilagodimo cijene usluga materijalnom stanju društva. Isto tako, nastojimo ponuditi i razne akcije kroz različite pakete usluga, a sve u svrhu ostvarenja saradnje na obostrano zadovoljstvo, i nas i onih kojima je ovakva vrsta usluge potrebna.
SodaLIVE: Recite nam da li ste zadovoljni reakcijama pacijenata do sada i ima li interesa za ovakvu vrstu zdravstvene usluge?
Interesa sigurno ima, a imajući u vidu da sam u ovom poslu tek nekoliko mjeseci, rekao bih da ga ima možda i više nego što sam očekivao.
Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, moram priznati da sam i više nego zadovoljan načinom na koji su me moji dosadašnji pacijenti prihvatili, prije svega kao stručno lice koje iskreno želi da pomogne, a i kao nešto više od toga. Čudna je ta veza izmedju pacijenta i zdravstvenog radnika. Ili se stvori neka vrsta profesionalne intime i obostranog povjerenja ili ne. Ukoliko je to slučaj, ta veza je neraskidiva, a saradnja i uspjeh, manje –više, zagarantovani.
Poziv zdravstvenog radnika je zaista specifičan. Osjetiti i razumjeti tuđu patnju, pogledati svijet iz perspektive pacijenta, imati empatiju prema drugome i jeste, ustvari, bit svega. Rad sa pacijentima u kućnim uslovima nosi i jednu dodatnu težinu jer, u ovom slučaju, vi, kao stručno lice, dolazite u nečiju kuću tako da nivo profesionalizma i razumijevanja mora biti na još i višem nivou nego inače.
Na kraju krajeva, sve počinje od onog prvog kontakta, kada nekoga pozdravite sa “dobro jutro” i pitate trebate li da izujete obuću… pa dalje.
SodaLIVE: I na kraju, kako vas pacijenti i uopšte građani kojima bi možda trebala neka od usluga koje nudite mogu kontaktirati?
Oficijelni e mail kontakt je info@tunjic.ba
Tu je takođe i oficijelna facebook stranica “Zdravstvena njega i terapija u kući Tunjić” putem koje mi se ljudi javljaju u vidu poruka ili komentara, a tu je, naravno i moj broj telefona 061/441-863.
