Jučer su policijski službenici Jedinice za specijalnu podršku MUP-a Tuzlanskog kantona, zajedno s pripadnicima Gorske službe spašavanja (GSS) Lukavac, nastavili intenzivnu potragu za nestalim policijskim službenikom Samirom Mustafićem. Zahvaljujući njihovim nesebičnim naporima i neumornom zalaganju, oko 9:30 sati u koritu rijeke Spreče pronađeno je beživotno muško tijelo za koje se pretpostavlja da pripada Mustafiću, koji je nestao prije nekoliko mjeseci.
GSS Lukavac od prvog dana aktivno učestvuje u potrazi, rame uz rame s kolegama iz MUP-a TK, bez odustajanja do samog kraja. Tokom jučerašnje akcije, njihovi timovi bili su podijeljeni u tri operativne grupe – dvije su pretraživale korito rijeke Jale, dok je treća grupa, djelujući na Spreči, pronašla nestalu osobu.
Nakon što je vijest o pronalasku tijela objavljena, društvene mreže su preplavili komentari, a jedan od njih posebno se izdvojio zbog svoje oštre kritike prema institucijama i službama spašavanja. Anonimni autor je napisao:
“U BiH, čak i smrt mora da čeka red na šalteru. Tijelo policajca, državnog službenika koji je život izgubio na zadatku u rijeci Jali, pronađeno je danas, mjesecima kasnije, i to ne na drugom kontinentu, ne na dnu okeana, nego u Spreči, nepunih 40 kilometara nizvodno.
Da budemo precizni: to je razdaljina koju prosječni bh. vozač pređe dok sluša tri narodnjaka na radiju i opsuje tri puta policiju zbog radara. Ali naše ‘službe spašavanja’ trebale su mjesece da shvate ono što i prosječan dječak ribar iz Miričine zna – da voda teče nizbrdo! U međuvremenu, na National Geographicu gledamo kako specijalizovane ekipe izvlače olupine aviona s dubina od 6.000 metara, na sred Atlantskog okeana. Tamo sateliti, podmornice i roboti rade svoj posao. Kod nas? Naši ‘roboti’ sjede u kancelarijama, čekaju dnevnice i klimaju glavom na press konferencijama, dok ministar unutrašnjih poslova svaki dan pući usne na selfijima sa bradom uvijek svježe ofarbanom u crnačko-crnu boju. To je naša stvarnost. Jer, u ozbiljnim državama, kad nestane državni službenik, podiže se sve: vojska, policija, mornarica, sateliti, tehnologija. U BiH, kad nestane policajac u nabujalom potoku, podignu se samo ramena i dnevnik u 19h.
Ovo je zemlja u kojoj se ljudi ne gube samo u rijekama nego i u sistemu. Samo što sistem, za razliku od Jale i Spreče, nikad ništa ne izbaci na površinu…”
Ovaj komentar je izazvao lavinu reakcija i podijela na društvenim mrežama, prikupivši veliki broj podrški i rasprava. Dok jedni kritikuju sporost sistema i nedostatak resursa, drugi ističu da je GSS Lukavac radio na volonterskoj bazi, bez finansijske podrške i adekvatne opreme, te da su spasioci dali svoj maksimum u nemogućim uslovima.
Na društvenim mrežama oglasio se i član GSS-a Lukavac, Mirza Jaraković, koji je izrazio razočaranje zbog negativnih komentara na račun spasilaca:
“Radiš kao volonter neumorno od prvog dana tragičnog događaja, zapostavljaš porodicu, mijenjaš se na poslu, crkavaš sa kolegama u fekalnim vodama bez adekvatne opreme, kupuješ svoju hranu, svoju vodu, sve iz iskrenog nijeta i najbolje namjere, da bi neki internet ratnik za pet minuta napisao komentar koji je obišao državu i koji ima 95% istomišljenika, totalno degradirajući naš trud i nadljudske napore… E ja ću, u inat svima, i dalje crkavat za svoj grad, svoj kanton, svoju državu, kad god me zatreba i kad služba pozove.”
Uprkos kritikama upućenim institucijama, javnost mora biti jednoglasna u jednoj stvari – Gorska služba spašavanja Lukavac zaslužuje ogromno poštovanje. Ovi hrabri ljudi, radeći na volonterskoj bazi, bez adekvatne opreme i bez ikakve finansijske nadoknade, dali su sve od sebe kako bi se potraga privela kraju. Njihova predanost, požrtvovanost i neumorni rad primjer su istinske humanosti i ljubavi prema zajednici.
Njihova misija, kako su pokazali, nije vođena profitom nego srcem, solidarnošću i odgovornošću. Upravo zbog toga zaslužuju zahvalnost cijele zajednice i podršku institucija kako bi u budućnosti imali bolje uslove za spašavanje ljudskih života.
Daj ne zezajte, 4 mjeseca nisu mogli nac covjeka, ko da se u Amazonu utopio a ne u metar i po rijeke. Izgleda niko im nije rekao da se trazi nizvodno. Da su bili pametni pa odma po dojavi razapeli mrezu na mostu, nasli bi ga isti dan.
Sta god da kazem nece valjat.