Svatovac dočekao svog laureata: Nama je Nazif sada Tito!

U ponedjeljak je na Svatovcu u svom rodnom selu dočekan Nazif Mujić, srebreni glumac filmskog festivala u Berlinu. Njegovi prijatelji i obitelj priredili su mu doček kao pravom filmskom glumcu – crveni tepih, mnoštvo fotoreportera, kamera i novinara.

Komunalne službe cijeli su dan nasipale put u selu za Nazifov doček. Slava koja ga okružuje posljednjih dana Nazifa nije nimalo promijenila. Svjestan je da sve što mu se događa samo filmska idila, a da će već sutra ujutro ponovno biti samo berač željeza.

Nazif Mujić stigao je u Svatovac, svoje rodno selo. U selo koje je bez puta, vode, struje, rasvjete, Nazif se vratio sa srebrenim medvjedom kojeg je osvojio u Berlinu kao glumac u filmu Danisa Tanovića „Epizoda u životu berača željeza“. Nazif Mujić smatra da je nagrada došla u prave ruke jer, kako kaže, ovo nije film, ovo je istina prikazana okom kamere.

– Ovo je čast što sam osvojio ovog srebrenog medvjeda. Ovo se čulo do Holivuda. Pitali su me da li bih nastavio da radim taj posao. Ja sam rekao da nisam nikakav glumac, nego, ako ima kakve prilike da se može odglumiti bilo kakav film. Ja sam i u Berlinu rekao da je ovo poruka da se ne gleda na nacionalnost, na vjeru, bilo šta. Ljudi moji, pa sami gledate – bilo ko da odsiječe kakav prst, ruku, teče ta ista krv, bez razlike na vjeru, kazao je Mujić za RSE.

Priča Senade Alimanović, tridestdvogodišnje majke, šokirala je prošle godine javnost u Bosni i Hercegovini. Bila je, kako tvrdi, žrtva liječničke nebrige Kliničkog centra u Tuzli. Deset dana nepomična je ležala na krevetu u smrtnim bolovima, jer je u stomaku nosila mrtvu bebu. Iako je bila životno ugrožena, liječnici u Kliničkom centru u Tuzli nisu joj pomogli. Danas je ipak sretna, prvenstveno jer je preživjela, a onda i zbog nade da se njen slučaj neće više nikome dogoditi.

– Meni je drago što je sve ovako lijepo prošlo, ali ned’o bog nikome da mu se desi ono što se meni dešavalo. U Berlinu sam bila, ne mogu ti opisati kako su me tamo ljudi dočekali. Nisam ni sanjala da ću ići tu gdje sam bila. Nadam se da će nas to koliko-toliko izvući iz ove krize, priča ona.

Milioni su u duši

Nazif je svjestan medijske pozornosti koja ga sada okružuje, ali kaže – još je svjesniji činjenice da će slava potrajati još koji dan, a onda se sve vraća na staro.

– Ovo će biti nama poklon. Ja i moja Senada ćemo se boriti, opet sakupljati neko otpadno željezo i živjeti sa otpadnim željezom. Ja preporučujem institucijama vlasti: daj, gledajte, nađite mi posao, nađite mi bilo šta, da živim, nešto osnovno da imam, da i ja ustajem ujutro rano. Nije Romima teško ustati rano da bi otišli na posao, da imaju stalno preduzeće. Ovo govorim iz razloga što moja porodica, ja i moja supruga i moja djeca – nijedno nemamo zdravstveno osiguranje, rekao je on.

Kako god, vijest o srebrenom medvjedu u Svatovcu je dočekana s oduševljenjem.

– Nama Nazif sada znači ono što je u prošlosti nama bio Tito – nama je Nazif sada Tito, kazao je Mehmed Beganović.

Nazifov brat Sulejman Mujić, ponos na svoga brata nije skrivao:

– Ovo nam je dika, ovo je previše uzbudljivo, ovo se ne pamti ovakvo veselje i slavlje. Ovo je veoma, veoma uzbudljivo za čitavo naselje. Nek’ čitav svijet vidi gdje je Nazif živio, u kakvom selu i kakva je ovo sirotinja i bijeda. I dokle je Nazif dostig’o. Alal mu vjera što je dobio ovog zlatnog medvjeda. Niko nije znao za ovo selo, kome god kažeš odakle si, iz Poljica, iz Svatovca.

Nazif je prije nekoliko mjeseci dobio sina kojem je dao ime Danis. Mama Senada vjeruje da će biti poput velikog redatelja i u budućnosti istinski zagovarati ljudska prava.

– Ako Bog da, i mi se nadamo tome. Da nije bilo Danisa, ne bih došla do ovoga. Ja mu se zahvaljujem.

A već ujutro valja kroz život, kaže Nazif. Valja opet biti berač željeza i životnu ulogu i dalje živjeti. A srebreni medo, Nazif se boji da neće dugo krasiti vitrinu njegove siromašne sobe.

– Ništa nije bilo novčano. Jedino što bih rekao, za mjesec dana ovo će se sve zaboraviti. Ljudi će pomisliti – jao, bogataša, milioni su ovdje. Jesu milioni za mene, u duši. Šta moja djeca, šta moja obitelj da radi? Da siječemo jednu nogu Senadi, jednu nogicu Sandri, jednu Šemsi, i mom malom Danisu, a ako ostaje glava – meni. A vlast nek misli šta ja govorim. Ne dešavalo se ovo nikom ovo što se prije godinu dana dešavalo meni. Radi 980 maraka, rekao je Nazif.

Srebreni medvjed stigao je u romsko selo Svatovac. Nazif i Senada vjeruju da će makar sada brojni takozvani zaštitnici ljudskih prava iz istoimenih ministarstva i institucija doći i vidjeti ono što je vidio i cijeli svijet – najgrublji oblik diskriminacije čovjeka u Bosni i Hercegovini.

(SodaLIVE.ba/Slobodna Evropa)