Komemoraciji su prisustvovali mnogobrojni članovi porodice, prijatelji, kolege glumci, osobe iz javnog života ovog grada i Osmićeva publika.
Obratio se Osmićev mentor, Dejan Mijač, za koga je glumac trvdio da je njegov duhovni pozorišni otac. Mijač se u obraćanju tužno prisjetio Osmićevog dolaska na prijemni ispit, kada je mladi osamnestogodišnjak pred eminentnim skupom izgovorio rečenicu:“Ja sam Muharem Osmić iz Lukavca kod Tuzle, ako znate gdje je to ?“.
Mijač se prisjetio i njihovih zajedničkih iskustava.”Tužan je osjećaj ispratiti na drugi svijet nekoga ko ti je kao sin u umjetničkom svijetu”, kazao je Mijač. Naglasio je da je Osmić bio vječiti borac, te da ga je njegova iskrenost znala i koštati, no kako ističe, uvijek je ostajao dosljedan sebi i bio pravi čovjek.
O životnom i umjetničkom putu Muharema Osmića na komemorativnom skupu su govorili kolege glumci Remira Osmanović i Elvis Jahić, te Almir Bašović iz Društva pisaca BiH. Pročitani su i brojni telegrami saučešća.
Istoga dana je klanjana dženaza i obavljen ukop u haremu Džindić džamije.
Muharem Osmić, dramski umjetnik, prvak drame Narodnog pozorišta Tuzla, rođen je u
Lukavcu 12. maja 1945. godine. Glumu je diplomirao na Višoj pozorišnoj školi pri Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 1966. godine kod profesora Dejana Mijača sa predstavom Mirandolina Carla Goldonija. U SNP Novi Sad, Muharem Osmić ostvario je svoj prvi angažman kao profesionalni glumac u pozorišnoj sezoni 1966/67. Već naredne sezone angažovan je u Narodnom pozorištu Niš (1967-1969). Od 1969. godine prvi put se zapošljava u Narodnom pozorištu Tuzla, gdje ostaje do 1974. godine, a od 1974. godine angažuje ga Narodno pozorište Zenica gdje ostaje do 1978. godine kada se Muharem ponovo vraća u Tuzlu i tu ostaje do 2009. godine kada je i penzionisan. Posljednje godine života proveo je u Sarajevu, gdje je imao povremene angažmane.
