Zločini na općini Lukavac: Pronalazak vojne radiostanice u Puračiću

5 min. za čitanje

Prvi svjedoci Odbrane na suđenju Zijadu Sraboviću, optuženom za zločine počinjene na području Lukavca 1992. godine, govorili su u Državnom sudu o pronalasku radiostanice i privođenjima u štab Vojne policije.

Dino Kovačević je kazao kako je u oktobru 1992. imao osam godina, te da je živio u Puračiću kod Lukavca. Tu je živio i njegov tečić Eldar Numanović, s kojim se često igrao na ulici. Rekao je da su u kući pored živjeli Aziz Šahat i njegova tada nevjenčana supruga Radiljka Popović, a da je pored njihove bila kuća Uroša Mitrovića. Radiljka i Aziz su, prisjetio se, svakodnevno ulazili u šupu Mitrovića, što je njima kao djeci bilo čudno.

“Kada su izašli s tavana te šupe, Eldar je ušao gore i mene je zovnuo. Bila su dva uređaja s jedne i druge strane. Jedan je bio malo veći. Eldar je uzeo manji uređaj i iznio ga napolje. Kada smo izašli napolje, uređaj je počeo da pišti. On ga je u strahu udario od pod i slupao. Odnio je taj uređaj kući”, opisao je Kovačević, dodavši kako su kasnije saznali da je riječ o radiostanici.

Na pitanje Odbrane prvooptuženog Srabovića, Kovačević je objasnio da su saslušani u Vojnoj policiji, koja ih je pozvala nakon što je Eldar donio uređaj kući a prethodno mu je izvadio baterije. Kovačević je kazao kako su na uređaju bile neke antene koje su polomljene, te da su vojska i policija kasnije pretražile teren u potrazi za drugim uređajem i da su tom prilikom vatrogasci iscrpili vodu iz bunara.

Na pitanje tužiteljice Eldine Bijuk, Kovačević je rekao da nikada nije vidio da Radiljka nosi uređaj koji je bio maslinastozelene boje. Dodao je da je jednom vidio Aziza da zviždi kod table blizu puta gdje su se igrali, dok je Radiljka bila u kući Mitrovića.

On je svjedočio na suđenju Zijadu Sraboviću, koji je, zajedno s Refikom Morankićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem, Senaidom Ćosićem, Pašagom Čajićem, Samirom Džambićem i Mirsadom Žilićem, optužen za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Drugi svjedok Odbrane Mirsad Hasanbašić je kazao kako je u tom periodu bio pripadnik Vojne policije, te dodao da je po struci pravnik. On se prisjetio ovog događaja, rekavši kako je nakon pronalaska “jače vojne radiostanice” po naređenju komandira, zaštićenog svjedoka S-1, proveo istragu. Tada je ispitao osumnjičene Aziza Šahata i Radiljku Popović u komandi Vojne policije koja se nalazila u Osnovnoj školi “Vjekoslav Tunjić” u Lukavcu, zbog osnova sumnje da se bave špijunažom. Kazao je da Aziz i Radiljka nisu imali nikakve povrede, te da bi unio u zapisnik da jesu.

“Oni su žutim golfom isti dan prebačeni u Tužilaštvo u Tuzlu”, rekao je Hasanbašić, dodavši kako je komandir S-1 protiv njih podigao krivičnu prijavu.

Na pitanje predsjedavajućeg Sudskog vijeća Brace Stupara, Hasanbašić je objasnio kako se ispod stepenica škole nalazila improvizirana pritvorska jedinica, u koju su uglavnom dovođeni pijani vojnici, rekavši da se ne sjeća privođenja nikoga od civila.

Tužiteljica Bijuk je Hasanbašića podsjetila na izjavu koju je tokom istrage dao pripadnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), u kojoj je navedeno kako se ne sjeća imena niti jedne osobe koju je ispitao, a da se sjeća da je ispitivao jednu žensku osobu. Hasanbašić je kazao kako ga detalje ispitivanja inspektori nisu pitali. Na pitanje da li je u Vojnoj policiji bio Zijad Srabović, Hasanbašić je odgovorio da je Srabović bio u Općinskom štabu odbrane za bezbjednost, te da ga je tokom rata vidio samo jednom.

Podijeli ovaj članak
2 komentara