Zločini na općini Lukavac: Iživljavanje u fiskulturnoj sali

Na suđenju za zločine počinjene na području Lukavca, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako su ga optuženi i drugi vojni policajci tukli u školi nakon što je odveden iz kuće sa suprugom.

Aziz Šahat kazao je da je Vojna policija više puta pretresala njihovu kuću u naselju Puračić, a da su njega i trudnu suprugu Radinku u oktobru 1992. odveli u školu.

“Izašao je Amir Belami i pokazao radio-stanicu, pita: ‘Je li ovo tvoje?’ ‘Naravno da nije.’ Odvode me u fiskulturnu salu”, prisjetio se Šahat.

On je dodao su ga tukli nekoliko sati i tjerali da prizna. Naveo je da su tu bili Žilić, Pašaga Čajić, Amir, Samir Džambić i drugi vojni policajci.

“Tukli su me do besvijesti, morao sam da trčim… skinuli me golog. Iživljavali su se na sve moguće načine”, ispričao je svjedok opisujući kako su ga udarali palicama i nogama, te vezivali za gimnastičke sprave.

Prema njegovim riječima, u salu je nekoliko puta ulazio Zijo Srabović i tjerao ga da prizna, govoreći: “Vidiš da im ja ne mogu ništa.”
Šahat je dodao da je odveden u drugu prostoriju, gdje je bila i supruga. Naveo je da su mu govorili da je “četnik” i “peta kolona”, a da im je on rekao da ga ubiju jer nema šta da prizna.

Dodao je da su u školi bili tri dana i da je rečeno da idu u Tuzlu, gdje ih čeka smrtna kazna ili deset godina zatvora. Kako je kazao, u Tuzli su proveli tri dana, a pustio ih je Nurija Hadžić, rekavši im da se vrate kući “s ponosom”.

Optužnica tereti Zijada Srabovića, Refika Morankića, Ahmeta Bajrića, Abida Arapčića, Senaida Ćosića, Pašagu Čajića, Samira Džambića i Mirsada Žilića za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, Šahat je kazao da Srabovića nije poznavao do privođenja i da mu se sam predstavio. Potvrdio je da je pretresom u kući rukovodio svjedok S-1 i da se nekorektno ponašao.

Svjedok je izjavio da nije poznavao ni Pašagu Čajića, a da je u školi čuo da ga zovu Čaja. I za Samira Džambića i Mirsada Džambića je naveo da ih nije poznavao, a da je čuo kako ih zovu. Svjedok je rekao da je optužene viđao poslije rata u Lukavcu.

Svjedokinja Radinka Šahat kazala je da je bila u šestom mjesecu trudnoće kada je sa suprugom Azizom odvedena jedne noći u školu. Ispričala je da su je tjerali da prizna, vrijeđali da je “četnikuša” i “petokolonaš”, te da je dojavljivala “četnicima na Ozrenu”.

“Doveli su muža, nisam mogla da ga prepoznam. Lice mu je bilo jedna krvava masa. Zijo kaže: ‘Pogledaj ga dobro’… Kaže, bolje je da priznam ili će ga ubiti, a i mene čeka isto”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je navela da su u prostoriji bili i Džambić i Žilić, koji je u jednom trenutku skočio i uz psovke joj rekao da šuti “kad šef govori”.

Šahat je dodala da je poslije odvedena u drugu prostoriju, gdje joj je S-1 kazao da je bolje da prizna, jer će “šef narediti da se ljudi puste na mene”.

Dodala je da su im rekli da idu u Tuzlu na strijeljanje, ali da su se tamo prema njima lijepo ponašali i pustili ih.

Srabovićev branilac Šaban Mujčinović pitao je svjedokinju zbog čega je u istrazi rekla da je S-1 naredio da dovedu njenog supruga, na šta je Šahat kazala da to nije tačno, nego da je Srabović bio tu.

Džambićev branilac Sanjin Bandović konstatovao je da svjedokinja na sedam stranica jednog od ranijih iskaza ne spominje optuženog. Šahat je rekla da Džambića nije poznavala.

Suđenje se nastavlja 28. oktobra.