Na samoubilački korak, mladić se odlučio, samo dva dana nakon što se oženio iz Doboj Istoka, a tu ljubav zabranili mladini roditelji, pa je mladi čovjek izabrao najgori korak, gdje povratka nije bilo, piše Dnevni Avaz.
Od tada roditelji Emin i Mevla Čobić, te njihov mlađi sin i mnogobrojna rodbina, Nazif, Muharem Dževad, tetke Hanka, Fadila, Nerma, Zemka i mnogobrojni drugovi i drugarice tuguju za mladićem, a što je najgore, i pored četiri potrage u koritu rijeke Bosne, ni godinu poslije tragedije, nije pronađeno njegovo tijelo.
Danas na godišnjicu velike tragedije, na mostu u Doboju okupila se mladićeva familija. Donijeli su ruže i bukete cvijeća i bacili ih u rijeku, sve u nadi da će se konačno ove godine tijelo mladića pronaći i sahraniti. Prvi put, na mjesto tragedije smogla je snage i stigla Elmirova majka Mevla.
Dugo je krila pogled od rijeke koja je progutala njenog sina, pribrala se, pa sa kilogramom hljeba nahranila ribe u rijeci. Za dušu svoga sina. Potom je u rijeku bacila veliki buket svježeg svijeća, zaplakala i dugo, dugo, gledala u dubine rijeke.
e jesam se rastuzio, jedan lopov manje, kako nece svi da poskacu
Tuga…
Tuga..
zao mi je