Potporučnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Lukavčanka sa adresom stanovanja u Puračiću Aldina Dugonjić, iako po zanimanju inženjer prehrambene tehnologije, ona je oficir u činu potporučnika čime je demantovala i uvriježeno mišljenje da se čin u vojsci stiče samo odgovarajućim obrazovanjem. U nastavku možete pročitati kratki intervju sa Aldinom koji su napravile kolege sa radio Kameleona.
Kako se rodila ljubav prema Vašoj profesiji?
Oduvijek me je fascinirala uniforma, bilo da je vojna, policijska ili neka druga, i nekako sa divljenjem bi posmatrala osobe koji ih nose. Tokom mog odrastanja nisam mogla ni zamisliti da ću se baviti vojnim pozivom, jer takva profesija u našem okruženju nije svojstvena za ženu. Neposrdno po završetku fakulteta ukazala mi se prilika za apliciranjem u OS BiH. Obzirom da sam ispunjavala sve kriterijume raspisanog konkursa, odlučujem da okušam svoju sreću i da se prijavim. I eto, tako počinje da se ostvaruje moj tajno priželjkivan san.
Čega ste se morali odreći kako bi ste postali tako uspješni u Vašem poslu?
Vojni poziv zaista iziskuje mnogo odricanja. Potpisivanjem ugovora i pristupanjem u OS, vi završetkom osmočasovnog radnog vremena, odlaskom kući i skidanjem uniforme, ne prestajete biti vojno lice, jer ste se obavezali da tokom 24 sata morate biti dostupni jedinici. Pored toga, morate biti spremni na odvojenost od porodice i prijatelja, jer ovo je, da tako kažem, terenski posao. Danas možete raditi u jednoj kasarni, a nakon određenog vremena već možete dobiti raspored da radite u drugom gradu i jedinici, zatim tu sui terenske vježbe koje traju od 5 do 10 dana.
Koji su to trenutci u Vašem poslu koji Vas motivišu da radite više i još bolje?
Ova profesija ne ovisi od pojedinca, nego od kolektivnog rada, truda i zalaganja. Radeći svoj posao savjesno, odgovorno i profesionalno doprinosim čitavom kolektivu. Sama ta činjenica, ako želite da vaša kolege, vaše jedinica napreduje, da razvijate i jačate kolektiv, morate dati svoj maksimum i doprinos u jedinici kojoj radite.
Postoji li neka anegdota vezana za Vaš posao koju bi ste mogli podjeliti?
Prošle godine, u mjesecu junu, tokom odlaska na međunarodnu vježbu u Estoniju, desila mi se manja anegdota. Naime, jedna manja grupa vojnika i podoficira na čelu samnom kao vođa ekipe odlazimo na međunarodnu vježbu u Estoniju. Pred samo ukrcavanje na aerodromu u Sarajevu, bilo je nekih šala šta ako se izgube stvari i koferi i sl. Moj komentar je bio na to da nismo tolio baksuzni, da se to rijetko dešava. Po slijetanju u Talin, saznajem da je moj kofer sa svim civilnim i vojnim stvarima završio u nekom gradu u Njemačkoj i da ga tek mogu dobiti sutra u poslijepodnevnim satima. Bilo je malo nelagodno dva dana hodati u trenerci i patikama po sastancima na kojima su prisustvovali visoki oficiri svih zemalja, učesnica u vježbi, koji su naravno bili u uniformi. Zaista, to nije nikom smetalo jer svi su bili upoznati sa situacijom i šta se desilo sa mojim koferom.
Koji je Vaš dalji plan za budućnost?
Rad u vojnoj službi je jedna od rijetkih profesija koja vam omogućava napredovanje u vašem poslu. S obzirom na tu činjenicu, nastojat ću da nadogradim svoje znanje kroz školovanja i kursiranja, koji će mi donijeti veliki doprinos za daljni rad i razvoje moje profesionalne karijere.
Šta je po Vama sreća?
Sreća je poseban osjećaj koji se javlja u svakom čovjeku, a uzrokovan je vanjskim utjecajima (osobama, događajima, stvarima, sjećanjima), nešto što dolazi spontano. Sreću ne možemo prizvati ni kontrolisai, jednostavno se samo javi i traje koliko traje.
Kako bi definisali ljubav?
Ljubav je osjećaj koji se manifestuje u različitim oblicima i intezitetima. Malo je teže definisati pojam kao određeni osjećaj i nešto konkreto. Po meni ljubav predstavlja više osjećaja koji se pojavljuju u isto vrijeme, kao npr. zadovoljstvo, sreća, naklonost, strah, strast. Toliko je sve prisutno i ovisno jedno o drugim da se nekada zbog ljubavi osjećamo i dobro i loše.
Šta vi najradije čitate?
U slobodno vrijeme, kojeg zaista imam jako malo, volim da pročitam neku dobru krimi knjigu ili roman koje su ispunjene misterijom, kao naprimjer „Ubistvo Rodžera Akrojda“ djelo od najpoznatije pisateljice krimi romana Agate Kristi.
Moćete li pokušati definisati po Vašem mišljenju Super Ženu?
Super žena je pojam kojim bih označila svaku ženu, zrelu i samosvjesnu. Ne mogu reći da su to samo one žene koje imaju karijeru, uspješan poslovni život, koje su nezavisne. Za mene Super žena je ona koja ne gleda samo sebe i svoje interese, nego ona koja je spremna iste te interese žrtvovati za rad većeg dobra. Super žena je svaka domaćica, majka, žena koja je obolila i koja se bori sa posljednim atomom snage, žena koja predaje u prosvjeti i izvodi na put generacije, i tako u nedogled. Kada pogledam svoju nanu ili majku vidim žene heroje. Svaki dan je bitka za jednu ženu. Bitka sa obavezama, bitka sa vremenom, bitka sa odgovornošću. Biti žena ne predstavlja slabost nego ogromnu snagu.
Radio Kameleon
Ne moze biti lukavcanka al nikako ako je iz Puracica. Znaci nema teoretske sanse.