Piše: Milenko Blagojević
Sa okusom čaršije
(Salihu Šabanoviću)
Kada padne mrak
i pjesma se slegne,
tihano ko zrak
od Bukve on naljegne
i kad‘ cesta savije
kod kamene sećije
i Kunine avlije
a čaršija razlije,
na par koraka
od Baćića sokaka
jedan astal čeka
ko prazna kolijevka
i nepopijena kahva bez doljevka…
Pjesnici ne umiru nikad
iz čaršije tiho se izvuku
odu nekud
dok damari tuku.
Samo se duša
skupi u kap
dok insan hudi sluša
kako huči slap.
Neki će novi danak da sviće
rahmet ti bio, pjesniče.
Bravo Milenko majstore!
Respekt