U Puračiću na mjesnom mezarju Barice, danas je održana dženaza i ukop književnika Saliha Šabanovića.
Salih Šabanović rođen je 12. Januara 1945. godine u Puračiću a preminuo je nakon duže bolesti 27. Januara 2017. godine u svojoj 72. godini života.
Objavio je zbirke pjesama: “Čoban bez stada” (1968.) “Samostan izgnanika” (1975.) “Za nas je određen dan” (1980.) “Vidi se, majko, Tuzla je blizu” (1995.) “Ljubavni jadi sina Bosne” (1997.) “Vraćam ti se narode moj” (2003.) “Gdje si Sarajevo, grade moje radosti u mladosti” (2005.).
Objavio je poeme “Spasitelj” (2000.) i “Kapija smrti” (2001.). U povodu Jubileja (1961.-2001.) četrdeset godina književnog stvaralaštva objavio je zbornik poezije pod nazivom “Bosna me zove da pjevam”.
Objavio je i triologiju romana: 1. dio “Lude igre” 2. dio “Od sudnice do ludnice” 3. dio “Priče iz ludnice” Takođe je napisao hroniku “Puračić u prošlosti” prvo izdanje (1991.) i drugo dopunjeno izdanje (2005.).
Pjesnici nikada ne umiru
odu samo fizički
nekako se izvuku iz čaršije,
tihano
baš k'o što mrak
od Bukve naljegne
i razlije se
baščama
sokacima
merajama
sastajalištima
meraklija,
i cvijetnjacima
komšijskih avlija.
Samo se duša
skupi u kap,
dok insan hudi sluša
kako huči slap.
Opet će novi danak da sviće
rahmet ti bio, pjesniče.