Piše: Mihad Sakić
U 70-im i 80-im godinama prošlog nam vijeka, kroz ovu zgradu prodefilovale su plejade važnih profesora i učenika. Prisjetimo se nekih od njih, starog partizanovca, prof.Popovića, prof.dr.Špire Matijevića, Milutina Minića, Mulafera Nurkovića, Hamdije Pilavdžića, i drugih. Tu je mašinsko-tehničku školu izučio Muhamed Spahić, današnji direktor lukavačke tehničke škole. I Fikret Plavšić, pomoćnik načelnika općine Lukavac za infrastrukturu. Bio je učenik i profesor u ovoj bivšoj školskoj zgradi EMHŠC. Dugo je ovdje stolovao Kasim Imamović Ćuša, kao direktor, a prije toga kao čuveni profesor fizike.
Mnogi poznati lukavčani izučili su zanate i mašinsko-tehničku školu u ovoj zgradi. Danas, vidimo u kakvom je stanju ova kuća vlasti, znanja, nauke i pameti. Bila je ova zgrada i vojna kasarna, u periodu iza ovog posljednjeg rata. Općinska vlast u Lukavcu imala je veliko povjerenje u vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, koja je vremenom prerasla u Oružane snage, koje će kobajagi, postati važnom komponentom prve vojne sile u svijetu, tj. NATO Pakta. Ako je naša lokalna vlast, ona u mjesnoj zajednici Lukavac Mjesto, u općini Lukavac, u tuzlanskom kantonu, dopustila da se ova značajna građevina očerupa i u potpunosti devastira i sruši, šta nam baš rade naši pukovnici, brigadiri, generali i drugi silni vojni čimbenici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Narod u Lukavcu kaže da je to zgrada pod upravom OS BiH. Ako oni ovako upravljaju svojom imovinom, onda sigurno neće ništa bolje upravljati stanjem vojne stabilnosti u našoj državi. Naša Hajatuša, kako je prozvaše u periodu 1992-1995., naši novokomponovani povijesničari, evo nalazi se pred nestankom. Prvo su počeli skidati crijep, pa vrata, prozore, vaditi električne i vodovodne kablove, i u vrijeme moje posjete, vidio sam ali nisam primjetio neke pedantne sakupljače polovnog građevnog materijala.
Drug Ramo Imamović, stari lukavački komunista, kaže: „To je nacionalna sramota. To je nedopustivo. Da smo mi, komunisti, na vlasti, vidjeli bi oni kako Musa jarca dere. Ma dolaze neki sitni šverceri i nakupci iz ŽGP i sa stare željezničke stanice Puračić. Ma ima i ovih naših, Turkolukavčana, pa eto poneki nezaposleni drug iz Tehnike. Ma šta ćemo. Uf… da sam mlađi, barem 20 godina.“ Rami je tek 84-a godina.
I jedan od posljednjih živih lukavačkih partizana (prije 09.09.1943.godine), drug Zijad Nuhić, je također ljut i pita se: „Šta nam to rade?“ Mehmed Biković Meho se prisjeća vremena kad su on i njegovi metalci u bivšem FČK, Umel Fakol, pravili željezni most kako bi učenici i nastavnici, pa i drugi prolaznici bezbijedno prelazili prugu i dolazili u zgradu opštine, škole, ili vojne kasarne. Pa ostalo je dosta cigle. Biće tu posla do naredne zime. A ko li se baš nameračio na ovaj lijepi plac?
Lokacija je dobra. I objekat je nekada bio dobar. Mogao je biti, ako ne kasarna, onda barem centar za beskućnike, ili unesrećene ljude nakon majskih poplava, ili nekih drugih katastrofa. Pa ovdje se mogao oformiti i kamp za sportiste. Tu je naš poznati učitelj lukavačkih fudbalskih dragulja Amir Imamović trebao imati na raspolaganju i poligon i sportsku salu i učionice. Ma jednostavno, svašta je moglo, al ništa nismo pametno uradili. Bar zasad. Kako ćemo dalje, kako ćemo kad ne umijemo… Mujaga Ćosić, kompozitor i majstor kajdi i narodnih pjesama, nekad je spjevao „Hej Lukavcu, plav Modracu.“ Pjevaće se pjesme, u Lukavcu, i u budućim vremenima. Šuti vlast. Šuti tzv. nevladin sektor. Šute svi. DOKLE?
Živim u Tehnici otkad znam za sebe, roditelji su mi pohađali i završili srednju školu koja je tu bila smještena. Odrasla sam zajedno sa komšijama igrajući se “kantara” i “čepića” u sali sad već poznate STARE ŠKOLE (hajatuše) koja je do nedavno imala krov i na sali ali i u ostalim dijelovima objekta. Prva devastiranja počela su prije 5-6 godina kada je šaranje-crtanje grafita bilo aktuelno. Napočetku smo se divili svemu tome, a sad? Iz dana u dan, godine u godinu gledali smo kako nam nekadašnja škola propada ispred vlastitih očiju. Šta da Vam kažem? Ne znam koliko Vas koji je pročitalo ovaj članak zna gdje je Tehnika, ali da prođe tom ulicom uvjerio bi se koliko je verandi, predulaza i kamina ozidano ciglom koja je UKRADENA iz te ustanove! Ne biste vjerovali da niko sa strane nije došao i devastirao objekat nego ljudi koji tu stanuju i koji su trebali da zaštite tu ustanovu. Neke je hajatuša obezbijedila i preko zime prozori i grede iz potkrovlja su dobro došli kao ogrijev, a instalacije koje su prve “zaplatile” su pojedinima stavili i po neki dinar u džep. Malo nas Koksara uništava pa moramo udisati i paljevinu kabala kako bi se što više bakra dobilo! Nije samo Hajatuša u pitanju u tom redu imaju još dvije zgrade Javne ustanove u kojima su čak i pločice “oguljene” tapete odlijepljene i sve ostalo. I vjerovali mi ili ne upravo dok pišem ovaj komentar čujem odzvanjanje čekića ili sjekire koje baš dolazi iz Hajatuše. Neko ponovno krade! Ali odzvanjanje je ništa spram onog što se tu danima dešava! Skoro je neko Hajatušu bio i zapalio, odnosno ostatak greda u potkrovlju, ali ni na takav stav niko nije reagovao.
Premijerna dronografija urbicida inflagranti !
Nekom je u interesu da to propane i onda kasnije neko ce to uzeti za sitne pare i tako to funkcionise KAPITALISTICKA BiH
Sramota bas narod nema stanova gdje da zivi a armija dovela u ovakvo stanje. Bas sam se cudio da se to ne dadne kakvom siromahu koji nema gdje zivjeti i uz malo novca da se naprave stanovi. Tako je isto i dolje preko puta koksare sve povadeno pocupano unisteno a moglo je se sacuvati pa dati kakvoj porodici koja nema krovnad glavom. Često sam u sebi znao reci Boze cije li je ovo da hoce meni dati da barem sebi sredim da se moze zivjeti. Uzas sta sve covjek moze upropastiti.
gdje je nestao krov. skoro je bio tu
…izgleda da je neko nabavio dron i evo snimka…
BAS ovog Maja TEKUCE godine proslavljamo 40 godina od zavrsetka srednje masinko tehnicke skole, nas tacno 56 i bili smo ponosni na tu skolu jer je biila rasadnik dobrih ucenika koji su danas uvazeni profesori, ministri,direktori,vlasnici i uspjesni privatni preduzetnici,ugledni sportisti,a posebno prije svega dobri ljudi jer su tako odgajani od strane profesora koji su radili u EMHSC.Cesto prolazim i gledam sramotu koju je dozvolila nasa opstina posebno sto je to nekada bila i zgrada opstine Lukavac.Mogala se ova zgrada iskoristiti u mnoga cega ali niko nije vodio racuna o njoj.MENE za NASU SKOLU veze dosta lijepih uspomena jer smo prije svega postali ljudi.
hajatusa je sitnica, cijela drzava je sramota.