Ti proizvodi, umjesto u smeću, završavaju na stolovima bh. potrošača, što je potvrdila i nedavna akcija Meso UIO-a. Samo u prošloj godini u našu zemlju uvezeno je mesa u vrijednosti oko 240 miliona maraka.
U našim prodajnim objektima meso nije obilježeno, nema deklaraciju, nema oznaku geografskog porijekla, farme, ni drugih podataka o proizvodu. I niko od potrošača ne može znati da li je na njegovoj trpezi završio kvalitetan proizvod ili mesni otpad iz uvoza.
“Svi mi znamo da jedemo meso staro 20-30 godina i da nema nikakvih podataka o tome od čega je i kakvo je. Neko stavlja pare u svoj džep”, tvrdi Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja proizvođača Semberije.
U BiH najviše se uvozi meso niže klase, koje je namijenjemo za preradu. No, velike količine tog mesa, umjesto u fabrike, odlaze u prodaju kao svježe meso.
“Ukoliko se takav proizvod nađe na tržištu, a ne zadovoljava kriterijume, svakako da se moraju preduzimati mjere zabrane prometa”, objašnjava Mihajlo Vidić, potpredsjednik Privredne komore RS-a.
Da crno tržište cvjeta, potvrdila je nedavno sprovedena UIO-ova akcija “Meso”.
Amir Jakupović, stručni saradnik u Sektoru za provođenje propisa u UIO-u BiH, kazao je da je veći od 28 miliona KM kontrolama otkriven neprijavljeni promet mesa.
Uvoz ugrožava čitav lanac proizvodnje, od poljoprivrednika do krajnjeg potrošača Domaći farmer su ogorčeni – na vlastitom terenu gube tržišnu utakmicu.
“Mi ne možemo prodavati po toj cijeni – to meso je neuredno i nezdravo. Oni ga stave na tržište samo da se proda, a mi naše kvalitetno ne možemo”, kaže Maletić.
Kada je riječ o proizvodima sa domaćih farmi, stručnjaci tvrde da su dobrog kvaliteta. Meso iz uvoza je znatno jeftinije i kupac između kvaliteta i cijene obično bira cijenu.
“Dešava se da je do 30% jeftinije meso u jednoj prodavnici u odnosu na drugu koja je 100 metara dalje. Tu nešto nije kako treba”, smatra Marko Maksimović, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Zvono”
Smrznuto meso, naime, nema rok upotrebe, što neki trgovci, tvrdi se, koriste za lov u mutnom. S obzirom na to da na tržištu nema dovoljno kontrole takve robe, niti postoji sistem za zaštitu domaće proizvodnje, jedino što preostaje potrošačima jeste oprez.
