Za SodaLIVE.ba: Senko Osmanović
Prije izvjesnog vremena gledao sam jednu TV emisiju u kojoj je bio prilog o Dubaiu kao gradu sa najvećom ekspanzijom razvoja u svijetu. U tom gradu novinar je između ostalih intervjuisao i jednog Bosanca koji je na poziciji šefa urbanizma i posebno me zainteresovao odgovor na postavljeno mu pitanje “koji je uslov za napredovanje – uspjeh u Dubaiu”. I pored mojih očekivanja na duži odgovor on je glasio “Poštenje, znanje i trud -rad”. Postavio sam sebi pitanje zašto sam očekivao duži odgovor kada je samo to i jedini mogući uslov za uspjeh, kako pojedinca tako i zajednice. Da je mene neko pitao za ključ uspjeha u Bosni, odgovor bi svakako bio duži, nažalost tačan samo u dijelu napredovanja pojedinca a ne zajednice u cjelini.
Kako se dogodilo da univerzalni “Recept” za uspjeh ne može biti primijenjen u BiH.
Međunarodna zajednica sa SAD se potrudila da u ovaj “Recept” ubaci i previše u najmanju ruku čudnih začina. Za Dejtonski sporazum, pored toga sto smo sami iskusili da je ludačka košulja i zvaničnici EU kažu isto, pa čak i od zvaničnika SAD često možemo čuti da je neodrživ. I pored Dejtonskog sporazuma EU i SAD i suviše smjelo eksperimentišu sa BiH (a imaju tako dobre i isprobane recepte) i uvode projekt Razvlašćivanja vlasti u BiH, tako da i pored demokratskih izbora skoro da i nije bitno koga ćemo mi izabrati. U srednjim školama se uči da je skupština najviši organ zakonodavne vlasti, (trebalo bi dodati svugdje samo ne u BiH). Razvlašćivanje vlasti je prvo prihvaćeno od opozicije, a nama građanima BiH je usađena percepcija da je vlast nesto loše, da su svi lopovi, da vlast mora biti protiv naroda itd itd i svako dalje ukidanje ovlašćenja je sa odobravanjem prolazilo (samo moram reći da su i neki naši političari uveliko pomogli sistemom Uradi sam). Možemo se pitati pa šta je tu loše u razvlašćivanju vlasti, pa najlošije je to što se izbija odgovornost jer ne možete biti odgovorni za ono što ne možete učiniti. Najnoviji „Dodatak“ je neovisna komisija za kontrolu rada najvišeg zakonodavnog tijela Skupštine ili neovisna komisija za odredivanje mišljenja naroda – Plenum.
Trenutno u našoj državi niko nije odgovoran za ono što čini, osim u privatnim firmama gdje je ova odgovornost na visokom nivou ali nažalost samo u jednom dijelu – odgovornost prema vlastitoj imovini, a odgovornost prema državi izostaje.
Institucija Visokog predstavnika u BiH je prisutna od uvođenja Dejtonskog sporazuma. Kako je moguže da nijedan Visoki predstavnik nije odgovoran za stanje u Bosni, nisu odgovorni sto BiH ne može postati članica EU, što smo prvi na ljestvici po korupciji, kršenju prava, sloboda itd, a redovno su primali plate za svoj angažman, ma kao da smo ih mi izabrali. Famozna poruka „Političari u BiH se moraju dogovoriti o svim bitnim odlukama za BiH“, a samo jedan glas je dovoljan da svaki dogovor propadne i to najčesšće glas političara koji otvoreno izjavljuje da ne voli BiH, da BiH nije moguća kao država, da jedva čeka da se raspadne, da je želi rasturiti izdvajanjem RS itd.
Evo još jednog primjera nedopustive neodgovornosti, sve je češći slučaj da predsjednici vlada (kantonalnih) javno izađu i kažu vidjet ćemo kada će biti plata za budžetske korisnike i koliko će se sredstava prikupiti od čega će zavisiti i visina plata, ili famozna izjava “Vlada odlično radi samo ima problema sa punjenjem budžeta”. Naše vlade ne mogu bankrotirati, pa podijelit će nam koliko ima i kada ima. Nedopustivo, nažalost samo ne u BiH.
Navedite mi samo jedan primjer “Normalne države” gdje najviši organ zakonodavne vlasti ne može smijeniti direktora javne ustanove, šefa policije, gdje ne može ni izvještaj tražiti od Tužilastva a da ne kažem prozvati javnog tužioca za loš rad. Da je korupcija, nerad, neodgovornost, nepoštenje, kriminal, duboko pružila korijenje u sve pore našeg društva to znaju svi i svi priznaju, i svi oni koji su odgovorni za takvo stanje imaju opravdanje zašto je to tako. A zašto je to tako, zato što smo mi Bosnjaci narod koji ne zaslužuje državu, zato što vise volimo nerad od rada, nepoštenje od poštenja, što nemamo ni stida ni ponosa, NE, NE i NE koliko god nam to nametali rušitelji Bosne i koliko god se trudili da to bude jedini logičan odgovor.
Mi građani smo vješto izbjegli svoju odgovornost (tu smo eksperti) prebacivajući sve na političare kao da su oni vanzemaljci a ne građani naše države koje smo mi izabrali da nas predstavljaju i opet se vrtimo u krug, ako su naši predstavnici takvi kako ih mi nazivamo onda mi samo možemo biti gori jer izbor podrazumijeva najbolje od najboljeg. (svaki građanin kojeg mi izaberemo da nas pretstavlja postaje političar). U gore pomenuti recept dodan je jedan poseban začin sa lijepim i primamljivim imenom – Neovisno. Šta znači neovisno, da ne zavisiš ni od koga, da nikome ne odgovaraš za učinjeno – neučinjeno, lijepo zvuči ali kako tu ubaciti odgovornost. Dejtonski sporazum je takav kakav jeste, luđačka košulja, što naravno nije nikakvo opravdanje za cjelokupno stanje, u donošenju odluka za dobrobit, federacije nema treće strane, za sprečavanje korupcije i kriminala u kantonima, nema drugih krivaca osim nas samih.
Umjesto identifikovanja i rješavanja ovog problema dobar dio naših političara i svih onih koji čine vlast, su svjesni činjenice da je ovakav ustroj države nemoguć, čekajuci da sistem sam od sebe pukne ili se popravi čarobnim štapicem, odabrali najgoru opciju – da se osigura nešto za kasnije, nek se ima kada krenemo da radimo pošteno, ne mogu ništa učiniti da se promijeni stanje ali mogu primati nemoralno visoku platu, mogu i ja nešto zavrnuti jer to nije nista u poređenju sa onim što Velike ribe zavrću itd itd.
Ne znam koliko smo svjesni da nije samo u pitanju kriminal već i uveliko doprinošenje onima koji rade i priželjkuju da Bosna i Hercegovina nestane na karti svijeta, da li je podjela Bosne na tri entiteta korak ka opstojnosti BiH ili korak ka podjeli gdje ćemo imati jasne granice šta kome pripada i ko se kome priključuje.
Drugi sistem osim demokratskog ne želimo, želimo da sami sebi biramo vlast, … ajoj, pa to već imamo …
Moramo postići to da vlast ima punu odgovornost pred građanima za stanje u državi, moramo postići to da kada primijetimo negativne pojave u društvu, kada smo nezadovoljni radom javnih institucija (televizija, tužilaštvo, policija, prosvjeta, zdravstvo, itd) ne dajemo glas onoj stranci koja je na vlasti, koja (koje su) je odgovorna za takvo stanje, uvesti zakon da je neisplata plata (socijalno penziono) krivično djelo, moramo postići to da se na izbore javljaju samo stranke koje su sigurne da mogu donijeti nove vrijednosti i da ce biti odgovorne kako za učinjeno tako i za ne učinjeno.
Ne možemo tražiti da neko radi za nas i bude odgovoran a da mu obučemo luđačku košulju, ili znati da smo nezadovoljni a ne znati ko je kriv za naše nezadovoljstvo kao što se desilo prilikom ovih demonstracija, traženje od opštinskih vlasti da ukinu kantone, od kantonalnih da ukinu entitete, da utiču na rad NEOVISNOG tužilaštva, suda… To mi je isto kao da su se sakupili svi oni koji žele ukidanje RS i prijete da će se ubijati jedan po jedan sve dok Dodik ne potpiše da se slaže s ustavom po kojem je BiH cjelovita država.
Kako?
Sviješću, pameću, prepoznavanjem napada na BiH ma kako bili lijepo upakovani, identifikovanjem pravog uzroka, stavom, hrabrošću, (iznošenjem svog mišljenja, stava) i biti svjesni činjenice da niko drugi ne može više voljeti našu zemlju od nas samih. Naši izabranici – poslanici bi trebali biti najsamostalniji u svom radu jer jedino oni mogu reći da rade u ime naroda, imaju izborni legitimitet, ne dozvoliti “zavrtanje ruku” kod donošenja sudbonosnih odluka za BiH a oni koji im zavrću ruke i mi koji smo ih birali bi morali biti svjesni da je to zavrtanje ruku nama i da to nikome nećemo dozvoliti.
Budimo ponosni Bosanci, pa samo to je ovu zemlju sačuvalo kroz vijekove.
Zamislite državu u kojoj političari rade u interesu naroda, narod vjeruje u svoj izbor, političke stranke same prepoznaju korumpirane u svojim redovima i procesuiraju ih, doktori prepoznaju korumpirane kolege, profesori javno optuze kolegu koji uzima novac ili druge usluge za prolaznu ocjenu, policajac prijavi kolegu za korupciju, novinar prepozna korumpiranog kolegu, državni sluzbenik svog kolegu, sudija sudiju, tužioc tužioca, radnik radnika koji potkrada vlastito preduzeće, gdje se strani zvaničnici ne usuduju vrijeđati našu inteligenciju i davati nam mišljenje šta se ovdje dogodilo i događa, državu u kojoj se pošteni i lopovi ne dijele na budale i pametne, da neko ko je predložen na određenu funkciju kaže ne prihvatam, nisam stručan u toj oblasti, ne bih mogao prihvatiti toliku odgovornost, gdje će se lako prepoznati nesposobni, licemjeri i ulizice … zvuči kao bajka, a tako malo treba da bajka postane stvarnost, mi ne možemo bez naše države niti naša država bez nas.
Učinimo da znanje, rad i poštenje budu ključ uspjeha u BiH za sve nas, jer naša djeca ne napuštaju svoju domovinu samo zbog siromaštva vec zbog beznađa i neizvijesnosti. Obzirom da ovo pišem u vrijeme svih dešavanja u BiH osjećam za potrebno naglasiti da ovo nije poziv na rušenje svega (nas samih prije svega) već poziv da postavimo državu na prave noge, kroz institucije za koje smo se sami životima izborili i izgradili, na sve raspoložive demokratske načine uz pomoć svih i političara koje smo sami izabrali i koje ćemo sami birati.
Molim dragog Boga da nam podari znanja, strpljenja i hrabrosti za buduća vremena.