Gašenje i stečaj Koksare ne znače samo kraj jedne industrijske ere u Lukavcu. Posljedice će tek da se osjete, posebno u segmentu vodosnabdijevanja. Ono što je godinama funkcionisalo zahvaljujući specifičnom odnosu između Koksare, Grada i JP RAD, uskoro će postati ozbiljan finansijski i operativni problem.
Prije propasti Koksare, cijena isporuke vode iznosila je oko 0,45 KM po kubnom metru (m³) – od Koksare prema komunalnom preduzeću. U toj cijeni bilo je “razrezano” i održavanje filter stanice, i to pod veoma povoljnim uslovima, jer je Koksara imala vlastiti interes da sistem funkcioniše.
Drugim riječima, održavali su postrojenje radi sebe. Uz tadašnje gubitke u mreži – koji su, prema procjenama, prelazili 100% (tehnički gubici plus nenaplative usluge) – stvarna nabavna cijena praktično se udvostručavala.
Računica je izgledala ovako: 0,30 KM x 2 = 0,60 KM realnog troška (jer JP rad nikada nije prihvatio cijenu od 0.47 KM/m3 te je “nastavio plaćati” po staroj cijeni od 0.3 KM/m3 – što je predmet sudskog spora) Prodajna cijena bila je 0,89 KM/m³ (zvanična stranica JP RAD) i u toj razlici su bili pokriveni održavanje i minimalna marža. Sistem je bio na ivici, ali je funkcionisao.
Raspadom Koksare, troškovi više ne mogu biti pokriveni po starim uslovima.
Sada kada Koksara i njene fabrike ne funkcionišu, ostaje pitanje potrebe za filter stanicom. Ko će i na koji način plaćati održavanje i rad iste? Zašto bi ista radila, kada Koksara nema potrebe za istom?
Ali uzmemo li u obzir da nastavi rad, nabavna cijena vode će sigurno prelaziti 0,70 KM/m³, a sa svim opštim troškovima vjerovatno i više.
Ako se zadrže isti procenti gubitaka, računica postaje dramatična:
0,70 KM x 2 = 1,40 KM stvarnog troška, uz istu maržu od 0,29 KM, cijena za stanovništvo bi mogla narasti na 1,69 KM/m³.
To je gotovo dvostruko povećanje u odnosu na dosadašnju cijenu. I da, napomena da JP RAD MORA PLAĆATI sve troškove, što ranije nije bio slučaj jer su Koksari do danas dužni više od 727.000KM.
I ostaje nam nekoliko scenarija:
Koksara bi, kroz stečaj, nastavila raditi i isporučivati vodu gradu. JP RAD bi morao redovno plaćati, jer bi u suprotnom radnici automatski ostali bez plata. Ovo je privremeno rješenje koje ne uklanja suštinski problem visokih troškova.
Druga opcija, o kojoj se navodno pripremao materijal prije posljednje sjednice Gradskog vijeća, jeste da JP RAD preuzme upravljanje filter stanicom. To bi značilo da preuzimaju radnike koji rade u postrojenju, potpuno preuzimaju velike troškove održavanja postrojenja i odgovornost prema istom. Ovo je izuzetno rizična opcija za komunalno preduzeće koje već posluje u osjetljivim finansijskim okvirima, troškovi održavanja su jako veliki i pitanje je mogu li ovo podnijeti.
Treća, najteža opcija, jeste da Grad Lukavac bude primoran kupiti filter stanicu nakon procjene stečajne imovine – bilo putem eksproprijacije ili prijavom kao zainteresovani kupac. Procijenjena vrijednost imovine mogla bi prelaziti 7 miliona KM – sredstava koja grad trenutno nema. Ovim bi Grad morao odustati od dugogodišnjih najava za famoznom fabrikom vode i posvetio se filter stanici i Toplicama. Također, nedavno odobreni kredit bi postao prošlost. Nestašica za vodom ne bi bilo, jer Koksara više neće trošiti ogromne količine vode, ali sistem je neodrživ. Bez ozbiljne rekonstrukcije mreže i smanjenja gubitaka, Lukavac se nalazi u teškoj situaciji. Koliko treba da se mreža rekonstruiše? Nekoliko godina i opet ne znamo na čemu smo.
Na prošloj sjednici je predložen materijal kojim se JP Rad ovlašćuje za pripremu vode i upravljanje filter stanicom na osnovu međusobnog ugovora između Grada Lukavca i Koksare u stečaju. Javnost nije upoznata sa detaljima ugovora a materijal je povučen prije same sjednice bez objašnjenja, što dodatno potvrđuje da gradske vlasti nemaju rješenje za ovaj problem
I ono o čemu šute naši “vladari” jeste da bi građani uskoro mogli plaćati znatno skuplju “pitku” vodu ili bi mogli ostati bez iste. Nadam se da nisam u pravu, ali Grad očigledno nema rješenja. Fabrika vode se ne spominje, pitanje je jesu li obezbijeđene sve potrebne dozvole za gradnju “fabrike vode” koja bi trebala biti jako slična filter stanici i ako nisu, kada će.
Ako Grad ne postane vlasnik Filter stanice, ona može biti predmet ucjena od strane onog ko istu kupi. Tako da nam i spalionica otpada može biti nametnuta ucjenom – hoćete vodu? Dozvolite spalionicu.
Jedno je sigurno – raspad Koksare nije samo industrijski problem. To je sada i komunalno, budžetsko i egzistencijalno pitanje za cijeli grad. A svi šute, a uskoro će ovo biti tema br. 1 za Lukavac.
Prije pet godina zajedno s kolegama bio sam napadnut jer smo govorili da Koksaru treba pripremati za gašenje. Da treba razmišljati o radnicima. Upozoravali smo da će radnicima biti najteže ako se Koksara ugasi bez plana, a ne planski i ciljano, jer koksnoj bateriji ističe vijek trajanja. Tako će sada građanima biti najteže ako ne budu imali vodu ili je budu plaćali duplo skuplje.
Živi bili pa vidjeli.
Delic je ispunio svoje ciljeve , dobio je sve sto je trebalo, osigurao je i svoje unucice .. tako da nista vise nije problem.. Mi cemo placati industrijsku vodu po cijeni pitke vode , kako se i desava 30 godina i tjt….
Uvezace glavati da dobijamo vodu iz Tuzle. Naravno “malo” skuplju. Dok ne otplatimo cjevovod.