Dok brojne evropske države uvode fleksibilnije modele rada i skraćuju radnu sedmicu, najnovije istraživanje pokazuje da radnici u Bosni i Hercegovini rade sve više – čak više nego gotovo svi u Evropi. Prosjek radnih sati u Evropskoj uniji iznosi 36 sedmično, dok radnici u BiH u prosjeku rade preko 41 sat. Razlika izgleda mala, ali u praksi znači pet dodatnih sati svakog radnog tjedna – što je na godišnjem nivou više od 250 sati dodatnog rada, bez ikakve dodatne zarade.
Više od radnika u BiH rade samo građani Turske i Srbije. Dok se ti trendovi bilježe kod nas, zemlje EU idu u potpuno suprotnom smjeru. Nizozemska je već na prosjeku od 32 radna sata sedmično, a Danska, Njemačka i Austrija godinama testiraju fleksibilne modele koji pokazuju jasne benefite: zdravije radnike, bolju atmosferu i veću produktivnost. Skraćivanje radne sedmice više nije eksperiment – nego standard savremenog poslovanja.
U BiH, ipak, pojedine kompanije pokazuju da promjena jeste moguća.
Direktor livanjske kompanije, Mario Pavlinović, ističe da se njihov prelazak na fleksibilniji model rada pokazao kao pun pogodak:
„Produktivnost je ostala ista, atmosfera bolja. Bez čovjeka nema firme. Moramo stvoriti uslove da naši ljudi ostanu ovdje.“
Sociolog Amer Osmić upozorava da se u tranzicijskim sistemima prečesto zaboravlja na radnika:
„Lako se daju otkazi, lako se otpusti deset hiljada ljudi, a oni koji to urade često bivaju nagrađeni. Čovjek ostaje na kraju.“
Stručnjakinja za tržište rada, Mersiha Mima Mehić, naglašava da globalni trendovi jasno pokazuju pripreme tržišta za budućnost u kojoj je fokus na čovjeku i njegovom well-beingu:
„Kompanije uvode fleksibilne modele, klizno radno vrijeme, skraćene sedmice i druge mjere koje pomažu zaposlenima, posebno onima s porodicama.“
Iako je broj kompanija u BiH koje se usuđuju na ovakve iskorake još uvijek izuzetno mali, oni koji su napravili taj korak – ne kaju se.
Sarajevska IT kompanija koja već tri godine radi samo četiri dana sedmično bilježi visoku produktivnost i, što je ključno – nijednog otkaza.
Direktor Dževdet Dautbegović dodaje da je ovaj model postao i magnet za nove kandidate:
„Dodatni neradni dan je među najčešćim razlozima zašto ljudi žele raditi kod nas.“
Sličnu praksu već tri godine primjenjuje i livanjska firma koja se bavi distribucijom lijekova. U regiji koja decenijama gubi stanovništvo, slobodan petak postao je jasna poruka – čovjek je na prvom mjestu.
Ovakve priče pokazuju da put postoji. Ne mogu sve kompanije koristiti isti model, ali testiranje kraćih i fleksibilnijih radnih sedmica mora postati pravilo, a ne izuzetak.
Jer gdje se štiti čovjek – tu ostaje i radnik.
