Veliki broj sugrađana, prijatelja, bivših učenika koje je učio u svojoj pedagoškoj karijeri, danas se oprostio od Ibrahima Iljazovića, poznatijeg kao Baja, velikog čovjeka kojeg će mnogi da pamte pamti kao nekadašnjeg profesora, a oni nešto stariji kao vrsnog sportistu.
Oni koji su danas bili ispred kapele na Gradskom groblju svjedočili su dugoj koloni onih koji su željeli izraziti saučešće i riječi podrške članovima porodice.
Ko je bio Baja?
Ibrahim Iljazović Baja, rođen je u Lukavcu 12. Maja 1948. godine. Za sebe je govorio da nije neki ljepotan, ali da mnogi kažu da je simpatičan. Osnovnu školu je završio u Lukavcu, a gimnaziju u Tuzli.
Elektrotehnički fakultet smjer elektronika-komunikacije završio je u Banja Luci. Od 1975. godine radio na pozicijama kao inženjer za razvoj, glavni inženjer za nadzor na investicijama i glavni inženjer na V koksnoj bateriji u KHK Lukavac.
Od 1991. godine je radio u Fabrici sode u Lukavcu kao šef za mjerenje i regulaciju, a od 1998. godine kao profesor u Mješovitoj srednjoj elektro-mašinskoj školi u Lukavcu.
Što se tiče bračnog statusa, govorio je da je “sretni pušćanac”. Penzionisan 2014. godine.
Oproštajno pismo
Emotivnim riječima od Baje u ime prijatelja i porodice oprostila se Alma Đuranović. Njeno emotivno pismo prenosimo u nastavku:
Kako se sa samo 5 naškrabanih rečnica, a po njegovoj želji, oprostiti od čovjeka koji je bio svakodnevni dio vašeg života ?
BAJA!
Ko je vama bio Baja?
Ne znam ko i šta je vama bio Baja, ali znam ko i šta je bio nama, meni i mojoj porodici.
Nama je bio najuži član porodice, najbolji prijatelj, kućni ljubimac kako smo ga od milja zvali. Bio je najveći zezator i gunđalo, neko koga smo obožavali, ko nas je nasmijavao a uz to stalno sikirao i nervirao.
Ja vjerujem da su ga ovako doživljavali i svi njegovi prijatelji koje je on beskonačno volio.
Baja je bio jedan od rijetkih ljudi koji u sebi nije imao ni malo zloće, nimalo zavisti, brdo tolerancije i uvažavanja i uvijek pronalazeći ono pozitivno u ljudima.
Takvog ga znam cijelog života od 60-70 prošlog vijeka, kada smo postali komšije u 13. Septembru. Tada je bio super učenik tuzlanske gimnazije, odličan rukometaš, golman, poslije student elektrotehnike u Banja Luci, a mogao je komotno biti uspješan student na bilo kom fakultetu I u bilo kojoj profesiji.
Naravno, Baja ko Baja, uz sve svoje kvalitete je bio najbolji komšija uvijek da se nađe pri ruci kada je trebalo.
A onda smo napravili kratku pauzu u našem intenzivnom druženju, da bi ponovo krajem 80. nastavili naše svakodnevno prijateljstvo .
Često se sjetim događaja iz rata kada nam je priređivao gozbe iznenađenja. Znao je donijeti konzervu ribe, glavicu luka I dec rakije da zajedno zamezimo, naravno uz svirku na gitari.
Kada to slistimo I pomislimo da je razlaz, iz nekog đepa izvadi još nekoliko zalogaja hrane I pola deca rakija, I naravno nastavljamo sa sijelom, koje je znalo potrajati satima. Baš smo uživali
I vjerujem da svi prisutni imaju slična sječanja na Baju, koji bi svojim postupcima znao pozitivno iznenediti sve oko sebe.
Kod Baje ništa nije bilo kao kod drugih ljudi. Bio je kompleksna, samozatajna osoba , pun iznenađenja , a opet predvidiv I osoba od povjerenja. Volio je ljude I na neki svoj prefinjen, nenametljiv način znao je dati do znanja koliko mu je neko bitan.
Oni koji su ga površno poznavali smatrali su ga ozbiljnim I suzdržanim likom. Ozbiljan , stručan I profesionalan je zaista bio u svim poslovima koje je obavljao.
Oni sa kojima je bio blizak, znaju da je Baja bio jedna topla, preemotivna, brižna osoba, koji je naročito posljednjih godina više brinuo o dobrobiti svojih najmilijih, nego o sebi.
Radovao se svakom sretnom trenutku u životu svojih najmilijih, radovao se odrastanju I napretku djece svojih prijatelja , uspjehu njegovih učenika, druženjima sa svojim kolegama I prijateljima.
Sa prijateljima je dijelio njihove brige, bio utjeha, pomagao kada smo se trebali riješiti naših demona, a svoje demone je čuvao samo za sebe , ne dajući nam puno prostora da I mi njemu pomegnemo.
Bio je samo svoj, jedinstven, ne opterećujući druge, živeći život koji mu je djelimično nametnut, a na koji je pristao.
Naši životi ne bi bili tako bogati i divni da njihov dio nije bio i naš Baja, taj šarmantni, pametni, obrazovani i dragi čovjek.
Nadam se da smo i mi obogatili njegov život i da je njemu bilo lijepo i dobro sa nama.
Njegovim odlaskom je nastala ogromna praznina u našim bićima. Međutim ja znam da ću je djelimično ispuniti predivnim uspomenam iz našeg života i da će Baja biti sa nama dok smo živi.
I da znaš Baja da se ne ljutim na tebe što si izjavio da Dragoljuba voliš više od mene. Nadam se da je ovo bilo po tvojim kriterijima OK i da mi nećeš brojati ako se nekada i negdje sretnemo.
Svi te volimo.
Legenda
Alma je tako lijepo opisala dušu i karakter divnog komšije,odličnog učenika,mršavog rukometnog golmana,koji je sa Baćom,Vlatkom,Željkom,Vladom,Krakom,Bricom,Šiljom,…,su bili najbolja juniorska ekipa i da su imali sreću da su iz Tuzle ili Sarajeva bili bi prvaci nekadašnje Juge/seniori/.
Alma je mlađa od mene pa možda nije znala za ovaj podatak,,koji je tada objavio moj nastavnik Milorad Đorđević u dječijem listu”Razvitak”,da je Baja za vrijeme ljetnjeg raspusta pročitao preko stotinu knjiga,školska lektira.Volio je mnogo čitati,bio je vrijedan kao đak i student i poštovan inženjer i profesor.
Potiče iz divne porodice,otac mu je bio učesnik rata u NOB-u i društveno-politički radnik.
Baja je radio kao inženjer,honorarno u Elektro -mašinskoj školi i prije rata,zbog nedostatka profesora njegove struke.
Zamolio bih admina da se na ovakve slučajeve ne objavljuju negativni komentari,nije pristojno i ne odgovara trenutku.
Baja je bio pravi Lukavčanin,svi smo se znali i tako smo tada i živjeli.
Neka Ti je laka crna zemlja i ostaćeš upamćen kao oličenje dobrog čovjeka i dobrog druga,komšije,rukovodioca i profesora.
Familiji iskreno saučešće od Desimira Marjanovića i moje familije.
Odose nam pravi rodeni lukavcani lagano.
Tuga.
Sretno profa.
Soda live kao i do sad nema validne i valjane informacije,ja sam školu završio 98 a baka mi je već 4 godine predavao i istog sam zatekaoksrednjoj školi,tako da veliki pozdrav za dinu Osmanovića i uz porukujop ima vremena za školovanje
SodaLIVE posjeduje biografiju, svojeručno napisanu od pokojnog Baje i kao takva je objavljena na portalu. Smatram da je više nego relevantna, kao što smatram da je i ovaj komentar nepotreban jer ne priliči situaciji. Sve najbolje.
A sto se vi Lukavcani kopate bez hodze, bas ne placate hodzarine ?
A zašto će hodža? Čovjek nije želio, vjerovatno bio ateista i ima puno pravo na to. Tebe neka kopa hodža, imaš puno pravo.
Nekada prodi gradskim grobljem pa ces vidjeti koje su gradske legende,gospoda i ljudske veličine ukopane tamo.