Ispovijest muškaraca iz Lukavca koji već 14 godina živi s HIV-om: Umjesto samoubistva otvorio sam firmu

Desetine miliona ljudi u svijetu živi s HIV-om, a među njima je i 64-godišnji muškarac iz Lukavca koji je u ispovijesti za Klix.ba kazao da ovakva vrsta infekcije ne znači i kraj života. Svoj status je saznao prije 14 godina, a fazu u kojoj je razmišljao o samoubistvu zamijenio je onom u kojoj je otvorio vlastitu firmu.

Srednjovječni muškarac iz Lukavca, kojem štitimo identitet, 2008. godine u inozemstvu se sasvim slučajno testirao na HIV, a pozitivan rezultat testa dočekao je s nevjericom. Veoma brzo, uslijedile su detaljinije pretrage, koje su potvrdile da u sebi nosi virus ljudske ili humane imunodeficijencije.”Radio sam u Kataru te sam morao obaviti ljekarski pregled, u kojem je bilo i testiranje na HIV. Zbog pozitivnog rezultata testa vratili su me u BiH, a na dodatnom testiranju u Klinici za zarazne bolesti u Tuzli potvrđen je prvobitni rezultat. To sam dočekao s velikom nevjericom”, kaže na početku ispovijesti za Klix.ba ovaj 64-godišnjak.

Na granici života i smrti

Iz tuzlanske klinike na vlastiti zahtjev se udaljio bez uspostave adekvatne terapije, a prvobitni šok vrlo brzo su zamijenile misli i uvjerenja da HIV uopće nije opasan virus te da će se iz cijele situacije lako izvući. Međutim, realnost ga je veoma brzo uvjerila u suprotno. Za tri mjeseca njegova tjelesna masa je spala sa 105 na 40 kilograma, a opće zdravstveno stanje je bilo katastrofalno.”Bio sam na granici smrti, jer doslovno nisam mogao disati, stajati, sjedjeti ili ležati. Da ne nisam javio ljekarima, vjerovatno mene danas ne bi bilo ovdje s vama. Tada sam u bolnici proveo nešto više od mjesec dana, a zahvaljujući doktoricama Sani Šabović i Rahimi Jahić uz medicinsku sestru Fatu Jovičić, koja mi je i danas velika podrška, moje zdravstveno stanje se znatno poboljšalo”, ističe naš sagovornik.

Iz bolnice je izašao sa antiretroviralnom terapijom tabletama uz pomoć koje se sitstemski zaustavlja više faza razvoja virusa. Međutim, tada su uslijedile psihološke teškoće sa teretima očaja, osjećaja bezizlazne situacije, bijesa te sa mislima na pokušaj samoubistva.”U određenom trenutku potpunog očaja doktorici sam znao reći da ću počiniti samoubistvo, međutim, ona mi je na bezbroj načina pojašnjavala da to nije prihvatljiva opcija. Dakle, ja sam hodao po jednoj liniji koja me na pola koraka dijelila od života i smrti”, prisjeća se sagovornik portala Klix.ba.

Snažno koračanje kroz život

Nakon toga uslijedila je faza u kojoj se nije želio prepustiti smrti već je počeo snažno koračati kroz život. Na tom putu, sedam godina nakon uspostavljanja dijagnoze, otvorio je vlastitu firmu koja i danas uspješno posluje. Kaže da su u nju dobrodošli svi dobronamjerni ljudi.”Počeo sam živjeti kao da nemam HIV, što se pokazalo kao najboljim sa psihičke strane. Ne želim dopustiti da on upravlja mojim životom, odnosno da me ograničava. Nakon uspostavljanja dijagnoze posvetio sam se radu, psihičkom jačanju, ali i velikom oprezu prema bilo kome. Jer, neoprezno ponašanje me očito dovelo do toga da mi bude prenesen ovaj virus koji, kao što se vidi i u mom slučaju ne znači kraj života”, nastavlja 64-godišnjak.Njegova terapija danas se sastoji od dva lijeka, odnosno tri tablete koje pije ujutro i uvečer, opće zdravstveno stanje je dobro, a godinama već vodi računa i o zdravoj ishrani.Redovno ide na kontrolne preglede u Kliniku za zarazne bolesti u Tuzli, a neograničeno povjerenje ukazao je medicinskom osoblju, posebno doktorici Jahić i medicinskoj sestri Jovičić, koje su za njega tu u svakom trenutku.

“Tablete su postale sastavni dio moga života i uopće mi nije problem da ih pijem. Terapiju ne preskačem jer na takav način sebi samo mogu stvoriti dodatni problem u kontroli virusa. S druge strane, redovno uzimam i suplementaciju, vitamine i minerale, trudim se jesti neprskano voće i povrće. Sve je to, naravno prilično skupo, i znam da većina HIV pozitivnih osoba to sebi u BiH ne može priuštiti”, nadovezuje se naš sagovornik.I HIV pozitivne osobe zaslužuju živjeti, društvo ih mora bolje prihvatitiIstiče da su HIV pozitivni u BiH danas izloženi velikoj stigmi i diskriminaciji, a to je vidio i na primjerima osoba koje vode istu životnu borbu kao i on. Međutim, cjelokupnoj javnosti poručuje da i osobe sa ovom dijagnozom zaslužuju živjeti jer uz adekvatno ponašanje nisu opasne po okolinu, a doprinose i razvoju bh. društva.”Nažalost, HIV pozitivne osobe u BiH žive na margini društva je malo je onih koji su se posvetili životu na način na koji sam ja to uradio. Od svih koje poznajem u Tuzlanskom kantonu, samo jedna osoba radi. Ukoliko su nekome rekli, naišli su na osude ili odbacivanje, međutim, takva reakcija je totalno suprotna od one kakva bi trebala biti”, naglašava sagovornik portala Klix.ba.Svima onima koji su tek na početku svoje životne borbe s HIV-om poručuje da ne trebaju posustajati niti se predavati crnim mislima, ukoliko im se stvore. Iščekivanje kraja nije opcija koja je dozvoljena u ovoj priči!

“Na samom početku moraju vjerovati ljekarima i slušati njihove savjete jer svaki put kada učine suprotno debelo će pogriješiti. Također, moraju se posvetiti svom psihičkom zdravlju, pronaći bilo kakvu zanimaciju, bilo da je to odlazak na planinu, bavljenje nekim sportom i slično. Neka se ne osvrću na okolinu, jer loših komentara je bilo i uvijek će biti, a život koji imamo samo je jedan i trebamo ga maksimalno iskoristiti”, kaže na kraju ispovijesti za Klix.ba 64-godišnjak iz Lukavca.

Sve veći broj zaraženih u BiH

HIV predstavlja virus ljudske ili humane imunodeficijencije koji, prosto rečeno, uništava imunitet osobe, prilikom čega ona biva podložna za razvoj oportunističkih ili bilo kojih drugih zaraznih oboljenja. Ukoliko se pravilno ne tretira, HIV može dovesti do nastanka posljednje faze infekcije, odnosno obolijevanja od AIDS-a.

“Sam po sebi virus ne izaziva bolest, ali napada CD4 limfocite koji su jedan od nosilaca imuniteta u našem organizmu. Dakle, ukoliko se infekcija ne liječi, HIV uništava imunitet, nakon čega bivamo podložni za razvoj bilo kakvih drugih komorbiditeta, odnosno obiljenja koja nas mogu i života koštati”, kaže za Klix.ba specijalista infektologije u Klinici za zarazne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli Denis Žepić.

U tuzlanskoj klinici registrirano je 28 osoba zaraženih HIV-om koji se javljaju na obradu, terapiju i eventualno hospitalizaciju. Svi su trenutno dobrog općeg stanja i bez tegoba, a to ne bi mogli postići bez redovnog uzimanja terapije koja se sastoji od nekoliko lijekova jer se virus mora zaustaviti na više faza razvoja. U suprotnom se stječe njegova rezistencija.

“HIV kao takav se liječi cijeli život jer ne postoji lijek koji ga može izliječiti u potpunosti, ali osobe koje su redovne na terapiji najnovije generacije, a koja je dostupna i u BiH, žive sasvim normalnim životom. U lijekovima u BiH imamo nukleotidne, nukleozidne i nenukleozidne inhibitore reverzne transkriptaze, inhibitore proteaze te inhibitore integraze. Generalno, liječenje se uvijek sprovodi sa dva ili tri lijeka. Ovim lijekovima virus se dovodi na takozvanu nemjerljivu, odnosno nultu viremiju, kada pacijent više nije opasan po okolinu, odnosno nije zarazan”, pojašnjava nam Žepić.

Mjesečna terapija košta i do 1.315 KM

Lijekovi za HIV pozitivne osobe u našoj zemlji su besplatni, a na teretu Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH trenutno se liječi 169 pacijenata.

“Terapija nije ujednačena za sve pacijente, tako da je mjesečni iznos po pacijentu od 138,60 KM do 1.315,80 KM, ovisno o jediničnoj cijeni pojedinih lijekova i protokolu liječenja. Zavod trenutno raspolaže dovoljnom količnom antiretroviralne terapije za naredni period, za trenutni broj pacijenata i preduzima sve mjere da ne bi došlo do nestašice terapije, jer je u zadnje vrijeme došlo do naglog skoka oboljelih”, kazali su za Klix.ba iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

HIV pozitivnu osobu koja redovno koristi terapiju danas na ulici ne možete prepoznati jer je riječ o građanima koji bez tegoba, na sasvim normalan način vode svoj život. S druge strane, kada je riječ o infekciji, od trenutka prodora virusa u organizam do pojave simptoma trebaju proći od dvije do četiri sedmice i oni su slični prehladi i gripi, zbog čega ljudi ne nađu za shodno javiti se ljekaru.

“Tada se javlja dosadno povišena temperatura do maksimalno 37,5 stepeni, uz malaksalost, slab apetit, lako zamaranje, bolove u mišićima i zglobovima. Nakon toga, slijedi asimptomatska faza koja može trajati i do 20 godina, u kojoj pacijent nema tegoba. Kada virus uhvati veći mah u organizmu, slijedi reaktivacija simptoma te se mogu pojaviti povećani limfni čvorovi, nespecifični osipi, upale pluća i slično. Ukoliko se pacijent ni tada ne liječi, stanje prelazi u zadnju fazu bolesti, odnosno AIDS te pacijent zbog uništenog imuniteta može dobiti veliki broj komorbiditeta, poput karcinoma, limfoma, teških gljivičnih infekcija ili upala pluća”, dodaje Žepić.

BiH među rijetkima u regionu dobila i PrEP terapiju

U posljednje vrijeme sve više se u svijetu spominje i PrEP terapija, koja kod zdravih osoba sprečava nastanak infekcije HIV-om. BiH je jedna od rijetkih država u regionu koja je dobila ovu vrstu terapije, a u narednim danima počet će se sa njenom primjenom.

“Sam PrEP podrazumijeva uzimanje lijekova kod osoba koje planiraju ili se od ranije ponašaju rizično, čime se sprečava razvoj HIV-a u organizmu. U ovoj kategoriji postoje dvije vrste terapija, odnosno kontinuirani PrEP koji se uzima stalno i takozvani situacioni PrEP koji osoba planira ući u određeni rizični kontakt”, pojašnjava Žepić.

Ovakva vrsta terapije moći će se dobiti u Kabinetu za AIDS i druga imunodeficijentna stanja sa savjetovalištem koji djeluje pri Klinici za zarazne bolesti u Tuzli, ali po posebnom protokolu.

Prvi decembar utemeljen je kao Svjetski dan borbe protiv AIDS-a i podizanja svijesti javnosti o važnosti prevencije infekcija virusom HIV-a.

Ovaj datum obilježen je danas i u Tuzli, a u Tržnom centru Tuzlanka za građane je upriličeno besplatno savjetovanje, mjerenje krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi te testiranje na HIV, Hepatitis B i Hepatitis C