Od vatrogasca, šofera i službenika do zamjenika predsjedavajućeg

Politička scena u Lukavcu još jednom je pokazala koliko brzo pojedinci mogu napredovati – ali i koliko brzo izgube politički kompas.

Anel Osmanović, danas zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća, primjer je takvog naglog uspona. Od, kako mnogi tvrde, sumnjivog zaposlenja u vatrogasnoj jedinici, preko pozicije vozača gradonačelnika, pa do službenika u Gradskoj službi i na kraju jedne od ključnih funkcija u Vijeću – sve u relativno kratkom vremenskom periodu. Takva politička putanja sama po sebi otvara pitanje: da li je riječ o sposobnosti ili o sistemu u kojem su lojalnost i poslušnosti važniji?

Napominjemo da je dolaskom Osmanovića na poziciju zamjenika predsjedavajućeg po prvi puta uvedena i izuzetno velika naknada (plata) koju je objeručke prihvatio i glasao za istu, ali je drugi zamjenik, inače penzioner, to odbio iz savjesti.

Današnja sjednica i tačka o amandmamu kojim se oduzima 30.000KM sa Centra za kulturu, dodatno je ogolila političke odnose. Osmanović je glasao protiv čovjeka koji ga je politički afirmisao, čime je jasno pokazao da politička zahvalnost u lokalnim okvirima traje kratko – ili ne postoji.

Još zanimljivije na današnjoj sjednici je njegovo izbjegavanje da spomene naš portal, uz obrazloženje da „ne želi davati značaj“. Takva izjava više govori o njemu nego o mediju – jer ignorisanje ne znači i nepostojanje, posebno ako nas, kako samim ponašanjem potvrđuje, redovno prati.

U raspravi se posebno istakla vijećnica Azra Jusufović, koja je argumentima osporila poteze koje je teško braniti. Oduzimanje 30.000 KM od Centra za kulturu Lukavac u trenutku kada ta institucija ionako funkcioniše u otežanim uslovima – teško se može nazvati drugačije nego populizmom. Posebno kada se istovremeno bez većih polemika podržavaju višemilionski projekti poput izgradnje Društvenog doma u Gnojnici, za koji je izdvojeno više od milion konvertibilnih maraka.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da je među potpisnicima amandmana i Admir Ajanović, koji se u više navrata predstavljao kao zaštitnik kulture. Upravo takav potez dovodi u pitanje dosljednost političkih stavova – jer se kultura ne brani riječima, nego konkretnim budžetskim odlukama.

Gospodo, kada kultura postane kolateral, gubitnici su svi – osim onih koji u tišini napreduju kroz sistem.

I da, Osmanoviću, kako se znaš kititi tuđim perjem (primjer: Renoviranje obdaništa u Puračiću o čemu smo više puta pisali) tako znaj objaviti i finansijske izvještaje svojim sugrađanima za održane vašere dok si bio predsjednik MZ Puračić. To se zove transparentnost i poštenje.