Lukavčanka Maida Dedić, odnedavno Imamović, po zanimanju diplomirana arhitektica i dizajnerica enterijera više od 5 godina svoj posao radi uspješno, a stoji iza vlastitog brenda IXOX koji je za sada isključivo vezan za proizvodnju dječijih šatora.
Maida je osnovnu i srednju školu završila u Lukavca, ali se nakon toga odlučila upisati Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Po završetku fakultete počela je raditi u svojoj struci, odnosno projektovanju i dizajniranju enterijera, ali i na vlastitom brendu. Kaže da je mnogo ponosna na svoje rodno mjesto koje voli često da spomene.
Postavili smo joj par pitanja kako bismo se bolje upoznali sa njom i njenom profesijom.
SL: Zašto baš odluka da se baviš dizajnom enterijera?
Nekako sam oduvijek instiktivno naginjala u tom pravcu. Dok sam bila mala, jedna od najdražih igara mi je bila praviti kuće i sobe za lutke. Te male “makete soba” su bile posebne. Interesantno je i to da se iz prošlosti uvijek sjetim neke prostorije, hotelske sobe, dnevnog boravka starih prijatelja, dok situacija i osoba skoro nikako. Pravila sam male skice, crtala svoju idealnu kuću, pravila razmještaj u sobi… tako da mogu reći kako su me odmalena zanimali enterijeri (samo što tad to nisam znala nazvati pravim imenom).
Nakon svega navedenog nije teško shvatiti da sam i tokom studija shvatila da su enterijeri, zapravo, ono što me zanima. Arhitektura je veoma opširna. Na fakultetu smo imali predmete poput arh.konstrukcija, urbanizma, teorije i historije arhitekture i slično. Sam fakultet je dosta težak i naporan, te sam pored svih predmeta uvijek se najviše radovala enterijerima. Konstantno sam učila o materijalima, kombinacijama boja, stilova… Znala sam da će, upravo, enterijeri biti moje opredjeljenje u struci. Arhitektura je posebna jer svakog dana naučite i vidite nešto novo.
Kako izgleda proces dizajna enterijera?
Posao arhitekte/dizajnera je jako odgovoran jer sve što „stvaramo“ može da pozitivno ili negativno utiče na svakodnevni život ljudi. Prilikom procesa dizajniranja, potrebno je razmišljati o funkciji, formi, estetici, prostoru, volumenu, obliku itd. Poseban akcenat treba dati potrebama prostora i klijenta. Svaki novi prostor je izazov, novi su ljudi koji vole drugačiji stil uređenja, vode drugačiji način života i to je zaista svaki put i nova inspiracija. Na prvu neobično zvuči, ali zaista je zanimljiv taj prvi sastanak sa ljudima kada vam pokušavaju opisati na koji način žive i što im je bitno kod uređenja njihovog budućeg doma. Moj posao izrazito je dinamičan i stalno dolazi nešto novo i drugačije.
Kako prođe jedan tvoj radni dan?
Budim se veoma rano, jer zbog sarajevke gužve mi je do posla ponekad potrebno i do 45 minuta u jednom smjeru. Moj posao je veoma dinamičan. Nijedan dan ne liči na prethodni. I to je za mene dobro jer ne znam kako bih se snašla na poslovima gdje je svaki dan „copy-paste“ .
Dan je popunjen sastancima sa klijentima, odlascima na teren, uzimanje finalnih mjera prostora, izrada 3D prikaza, crtanje 2D crteža svih pozicija namještaja, dosta telefonskih poziva i tako. Potrebna je dobra organizacija da bi se sve stiglo i da bi sve bilo kvalitetno. Često je brzina u svim poslovima najveći neprijatelj, zbog toga uvijek naglasim klijentima da je nekad bolje sačekati još malo kako bi se dobio kvalitetan projekat i dizajn.
Nemoguće je napraviti presjek između radnog vremena i slobodnog vremena, jer i tokom odmaranja se često razmišlja o nekoj ideji, dizajnu, kombinacijama… Kada uđem u neki novi prostor, posmatram rješenja, pravim raspored u glavi i tako. Jednostavno, stil života.
Da li ljudi često uzimaju uslugu enterijeriste?
Da ste me ovo pitali prije 20-ak godina, odgovor bi bio „Ne, skoro nikako“. Na svu sreću, današnja situacija je drugačija u našoj državi. Ljudi se sve češće odlučuju za uslugu dizajniranja i projektovanja prostora što me raduje. Citiraću rečenicu našeg poznatog arhitekte Zeca „Skupo plati dobrog arhitektu da bi prošao jeftinije“ – i zaista je tako.
Većina osoba se sama „upusti“ u posao uređivanja svog životnog prostora, te nakon određenog vremena, ipak, odluče se za uslugu arhitekte. Često ni sami ne znaju šta bi, nemaju osjećaj za prostor, ne znaju dovoljno o materijalima i cijenama. U većini slučajeva, ljudi najviše fali slobodnog vremena da bi „lutali“ po raznim radnjama, sami mjerili prostor, kupovali namještaj, razmišljali o detaljima, o tome gdje uopšte sve to naći.
Šta nam možeš reći o brendu IXOX?
To je nešto što je došlo spontano, a polako se razvilo u zanimljiv projekat. Drvo od kojih su izrađeni nije tretirano, a podloge se rade od mekane spušve koja je tapacirana sa obje strane. Svaki šator ima i svoje unikatne ukrase, kao i izged, tako da mi prilikom izrade poseban motiv daje spoznaja da ću usrećiti nekog mališana i stvoriti prostor u kojem će se razvijati dječija mašta.
bravo, iskrene cestitke i mogo uspjeha u karijeri