U nesreći koja se dogodila na magistralnom putu M-4 u Lukavcu život je izgubio pedesetosmogodišnji Mirsad Ahmetović zvani Mirso Babo iz Puračića.
Ahmetović je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu bio vojnik 212/222 Bosanske oslobodilačke brigade.
Ova tragedija iznenadila je i potresla njegove saborce, te članove Udruženja Veterani rata 212/222 Bosanske oslobodilačke brigade, koji za Mirsada imaju samo riječi hvale.
– Babo je bio borac od prvog dana formiranja naše brigade i bio je raspoređen u Četvrtu četu koja se zvala Akrepi, bio je dobar saborac, tih, povučen čovjek, ali je imao trenutke kada je pokazao svoju duhovitu stranu, kada je nasmijavao sve oko sebe. Pomagao je svojim saborcima, a naročito ih je ohrabrivao humorom i smijehom. Takav je bio i poslije agresije, dok mu se u jednom danu život nije promijenio u potpunosti. Mirsad je izgubio sina u sličnoj saobraćajnoj nesreći kao što je i on danas stradao – kazali su nam iz Udruženja.
Kažu da od toga dana Mirsadov život više nije bio isti.
Podsjećamo, Ahmetović je upravljao vozilom “golf” te se sudario sa šleperom, te je uslijed teških povreda preminuo u tuzlanskom UKC-u.
Ja sam Puračak i bio sam,na žalost,borac VRS. U oči mi jer upala dvojka golf i pomislio sam na to kako se na isti način političari odnose prema borcima na svim stranama.I kod nas je ista situacija.Kamo sreće da razum nadvlada pa da udruženi očistimo govna koja voze limuzine vrijedne desetine hiljada maraka…Saučešće porodici .
Zivo me zanima kako si mogao popet se na brdo i pucat po mjestu gdje si rodjen. Eto ako mozes da objasnis…
Na glupo pitanje je teško dati pametan odgovor ali hajde da pokušam… Rat nije počeo pucanjem,rat je ,po meni,počeo davanjem vlasti u ruke čelnicima nacionalnih stranaka i raspadom SFRJ. Mali čovjek tj. sirotinja nije mogla birati.Država topove,bogati volove a sirotinja sinove. Ja sam bio u grupi rogatih bića ovde pomenutih. Ako priču proširimo pitanjem zašto se raspala SFRJ doći ćemo do strateških interesa velikih sila kojima je to odgovaralo ali i legitimnoj želji republika da se odvoje. Srbi su se tada našli u situaciji da brane zajednicu koju niko neće i to se Bošnjacima dešava danas unutar BiH. Dva od tri naroda BiH državu ne doživljavaju kao svoju i pozicije Srba i Bošnjaka su se zamijenile.Bosna je Jugoslavija u malom,kako je Jugoslavija prošla vidjeli smo a kako će Bosna ostane da se vidi.E sad… Meni Bosna ne smeta,Jugoslaviju sam volio ali nas male neće pitati kada uzmu špil i ponovo promiješaju karte. Tada bi bilo dobro imati odgovorne političare koji bi držali stavove da se ne valja ginuti jer na kraju mora biti kako svjetske sile odluče,Česi i Slovaci su nam pokazali da je i miran razlaz moguć ali naši političari se svakako mogu nazvati ali mudrim,odgovornim i dobronamjernim svakako ne. U Bosni od vajkada sirotinja čini veliku većinu a najgore je što se volovi (sirotinja) ne mogu pohvaliti pameću na svim stranama, lako se podbodu i natjeraju u strampedo u kom sami i stradaju. Šta zna vo šta je razum,etika,moral…Eto…Ja tako vidim stvari. Nije mi drago,volio bih da nije tako ali…
Zao mi ja covjeka. POCIVAJ U MIRU.