Najudaljenija mjesna zajednica na području općine Lukavac Gornje Jaruške prije rata 1991. godine imala je 880 stanovnika. Za vrijeme ratnih dejstava stanovništvo ovoga kraja je raseljeno, da bi se nako što su Jaruške oslobođenje 1994. godine oko 80 posto mještana ponovo vratilo.
Danas u ovom mjestu živi oko 400 osoba, među kojima je i jedna porodica srpske nacionalnosti. Imaju brojne probleme. Putna infrastruktura je uglavnom loša, ulična rasvjeta još uvijek nije završena, a u zaseocima Alići i Ibrići je uopšte nema.
Put koji spaja Mjesnu zajednicu Jaruške sa Orahovicom je saniran makadamskim kamenom, a na istom dijelu puta već duže vrijeme aktivno je i klizište koje bi, nakon kiša, moglo ugroziti ili potpuno onemogućiti prolazak ovim dijelom puta.
Jaruške imaju područnu školu za niže razrede. Tokom naše posjete doznali smo da ukupno sedam učenika pohađa ovu školu.
Za mještane ovoga kraja problem je i liječenje, jer ljekari iz Doma zdravlja Lukavac dolaze samo jednom sedmično. Iako su se po ovom pitanju iz Vijeća MZ Jaruške obraćali nadležnima, još uvijek je situacija ista.
Ništa bolje za ove mještane nije ni sa autobuskim linijama kojih ima samo nekoliko, a radnici se za prevoz uglavnom snalaze, putuju do Poljica, a zatim odlaze sa autobusom. Vikendom u ovome kraju se autobusi ne saobraćaju.
Pored manifestacije obilježavanja godišnjece oslobađanja Vijenca i Jarušaka drugih manifestacija u ovom mjestu nema, ni kulturnih a ni sportskih. Prije desetak godina započelo se raditi na izgradnji igrališta, uz pomoć općine Lukavac uspjeli su kupiti zemljište na kojem je urađen veliki dio posla, međutim sve je stalo. Već godinama se ništa ne radi, a mještani priželjukuju pomoć i podršku koja ne stiže…
Preporučujemo video prilog Sabine Džibrić (RTV Lukavac)
