Nakon što su se Kinezi bacili na hiperprodukciju bicikala za rentanje, ionako pretrpane ulice sve su manje mogle disati, a saobraćajni haos se osjetno povećao.
Takozvani “bike-sharing”, odnosno sistem javnog iznajmljivanja bicikala u Kini je prije nekoliko godina postao ogroman hit. Bicikli desetina kompanija za rentanje preplavili su gradske ulice. Milioni šarenih ljubimaca na dva točka odjednom su bili na raspolaganju svima koji ih požele provozati. Takav razvoj situacije u Kini nije neobičan jer je ogroman rast proizvodnje uobičajen, čim se pojavi interesovanje, piše Pun kufer.
Ipak, interesovanje za biciklima nikako nije bilo u skladu s njihovim brojem, a ni infrastruktura gradova nije bila spremna za takvu promjenu. Nedostajalo je i pravila koja bi regulisala kako se Kinezi odnose prema zajedničkim biciklima. Vozači bi ih parkirali gdje i kako bi stigli, ili bi ih jednostavno ostavili da leže gdje god bi im bilo zgodno.
Ionako pretrpane ulice sve su manje mogle disati, a saobraćajni haos se osjetno povećao. U trenutku kad se počeo regulisati broj bicikala koji smeju biti na ulicama već je bilo kasno.
Neumorno su nastajale hrpe pokvarenih i ostavljenih bicikala koje su u većim gradovima postale sasvim uobičajen prizor. Snimci dronova koji putuju nad nepreglednim poljima smeća podstakle su salve komentara o tome kako bi se bicikli mogli prodati, popraviti pa i izvoziti u druge krajeve svijeta, ali rješenje je izostalo.
Jedan od razloga za to su previsoke cijene transporta. Na grobljima bicikala ima mnogo i onih koji su i dalje u funkciji, ali su njihovi vlasnici propali zbog prevelike konkurencije i sada su prepušteni na milost i nemilost vremenskih neprilika. Rentanje zajedničkih bicikala i dalje je vrlo popularno u Kini, ali uz nešto više reda. Dok se problem ne riješi, ostaju nam fotografije gomile otpada kao posljedica propalih firmi.
