Njegov ranč čuvaju samo dva policajca i domaći psi. Fotografije prikazuju tipa koji više sliči na ruralnog umirovljenika iz neke zabačene provincije, možda iz Ekvadora – možda iz Moldavije, nego na državnika koji bi sutra mogao održati govor u Ujedinjenim narodima, objaviti nekome rat, uhvatiti se u koštac s bankama, putovati u Moskvu ili Washington na pregovore s Vladimirom Putinom ili Barackom Obamom.
Jose Alberto Mujica Cordano zvani ‘Pepe’ ima 77 godina. U mladosti je bio marksistički gerilac: više puta ranjavan, 14 godina robijao je u zatvoru. U prošlom desetljeću okušao se kao ministar poljoprivrede, stočarstva i ribarstva. Vegetarijanac je, a ni marhuana mu nije bauk.
Život na ranču
Čak 90 posto svoje predsjedničke plaće Mujica donira u dobrotvorne svrhe. Zanimljivo, riječ je o vrlo velikoj plaći za ovdašnje prilike: oko 12 hiljada dolara mjesečno. Odrekavši se pune sume, Mujica se limitirao na primanja prosječnog Urugvajca.
Odbio je i predsjedničku rezidenciju. Radije živi na supruginom ranču u siromašnom predgrađu Montevidea. Zajedno uzgajaju cvijeće. ‘Tako sam živio cijeli život. S onim što imam mogu dobro živjeti’, izjavio je BBC-ju. Tvrdi da su siromašni ‘oni koji rade samo zato da bi održali svoj skupi stil života, uvjek gledajući kako da zgrnu više i još više’.
‘To je pitanje slobode. Na ovaj način imaš više vremena za sebe. Mogu nekome izgledati kao ekscentrični starac, ali to je stvar mog slobodnog izbora’, objasnio je Mujica.
Lani je u imovinsku karticu prijavio samo spomenutog ‘folca’ iz 1987. godine.
A ljetos je na ekološkom summitu Rio+20 imao reći sljedeće: ‘Cijelo poslijepodne razgovaramo o održivom razvoju: kako izvući mase iz siromaštva. Ali o čemu mi pričamo? Želimo li za sebe model razvoja i potrošnje kakav imaju bogate zemlje? Pitam vas sada, što bi se dogodilo planetu kada bi Indijanci dobili isti prosjek automobila po kućanstvu kao Nijemci? Koliko bi nam kisika ostalo? Ima li planet dovoljno resursa da bi sedam ili osam milijardi ljudi imalo isti nivo potrošnje i stvaranja smeća po uzoru na današnja bogata društva? Upravo ta razina hiper-proizvodnje šteti Zemlji.’
‘Marihuana nije najstrašnija stvar na svijetu’
Predstavlja li priča o ‘malom Muji’ Joseu Mujici nevjerojatnu činjenicu u današnjem svijetu – još jedan pažnje vrijedan socijalistički fenomen iz suvremene Latinske Amerike? Ili je posrijedi još nerazotkriveni populistički trik? Koliko su Jose Mujica i ljudi oko njega stvarno zarađivali tokom svog boravka u vlasti Urugvaja, bit će jasnije u godinama koje slijede, a možda i nakon njegova odstupanja. Korupcija je oblik kriminala koji je vrlo dobro poznat i na južnoameričkom kontinentu. Općepoznato je, dakle, da političari puno veće prihode od redovne plaće mogu namaknuti sa strane. Na kraju krajeva, i mafijaški šefovi poput glave sicilijanske Cosa Nostre, desetljećima neuhvatljivog Bernarda Provenzana, mogu živjeti asketski, u seoskim potleušicama umjesto u vilama, kako bi se bolje prikrili. To ne znači da lovu nemaju.
No Mujica, čini se, zasad nema problema s korupcijskim skandalima. Unatoč relativnom prosperitetu Urugvaja u kontekstu globalne krize (BDP po stanovniku je oko 15 hiljada dolara), popularnost Mujice ugrožavaju potezi vlasti na području zdravstva i obrazovanja. U katoličkoj zemlji protivnike je pronašao i njegov zakon o legalizaciji pobačaja do 12. tjedna trudnoće.
Ko zna hoće li do isteka svog mandata 2014. godine (po ustavu ima pravo na samo jedan) uspjeti progurati i kakav povijesni zakon o marihuani. Naime, vremešni ljevičar smatra da bi legalizacija trave omogućila državi monopol u proizovodnji i raspačavanju.
‘Konzumacija kanabisa nije najstrašnija stvar na svijetu’, poručio je Mujica:
‘Dilanje droge mnogo je veći problem.’
(SodaLIVE.ba/T-portal)
