– Nije bio je mirna beba. Dosta je plakao i danju i noću. Prvi ljekarski pregledi i prognoze bili su sumorni. Polovina mozga mu nije bila funkcionalna ni prije rođenja. Nismo uopšte znali o čemu se radi, kako je sve što su nam rekli moguće.
Objašnjenje je da je dijete u materici imalo neku vrstu moždanog udara, pa je mozak ostao bez kiseonika.
– Jack je uoči svog prvog rođendana uspio da ustane i da protetura se po kući. Našoj sreći nije bilo kraja, jer za nas to nisu bili obični prvi koraci- ispričala je njegova majka Sara koja sada jedva sustiže svog sina, kao i tata Pol koji se raduje svakoj fudbalskoj utakmici koju odigraju u svom dvorištu.
Ali naredna godina je bila naporna za sve i tek tada je dječak počeo da hoda pravilno, da izgovara prve riječi.
– Zadovoljni smo njegovim napretkom, posebno jer mu je u međuvremenu dijagnostikovana i epilepsija. Napadi su kratki rijetki i učimo da živimo sa svim nedaćama koje su nas zadesile- priča Sara.
Jackovi roditelji su veoma posvećeni svom sinu i kažu da on svakog dana uči nešto novo, doduše sporije od vršnjaka, ali su promjene konstante i uvijek na bolje.
