Da tuzlanski valcer nije jedino što BiH može odvesti u Ginisovu knjigu rekorda, dokaz je i slučaj hotela “Đuro Salaj” u Gradcu Hrvatska, koji je većinsko vlasništvo Rudnika mrkog uglja “Đurđevik”, piše portal ekapija.ba i dodaje da su sudbina ovog hotela i marifetluci Vlade Federacije BiH zasjenili su i samog Ginisa, a evo i zašto.
Hotel “Đuro Salaj” imovina je Rudnika “Đurđevik” koja prema zakonu spada u pasivni podbilans, odnosno vlasništvo države kojim bi trebalo da upravlja Direkcija za pasivni podbilans. Trebalo bi ali ne može jer ta Direkcija nije nikad zaživjela s obzirom da je Vlada FBiH prekršila sve zakone koje je mogla prilikom imenovanja direktora i Upravnog odbora ove institucije, piše ekapija.
Ako nema Direkcije ima Agencija za privatizaciju FBiH koja je, da apsurd bude potpun, zabranila “Đurđeviku” da hotel iznajmljuje. Rudnik je tako ostao bez dragocjene imovine a hotel propada.
Direktor “Đurđevika” Husejin Trumić pokrenuo je postupak da se hotel vrati starima vlasnicima i u vezi s tim kaže:
– S obzirom da je Agencija za privatizaciju FBiH tražila da se odredi status hotela ja sam im odgovorio da ne mogu upravljati pasivnim podbilansom, a nemamo ni Direkciju, stoga sam sve papire predao njima. Na njima je da vode dalje postupak prema Vladi koja je s obzirom da nema Direkcije jedina Ustavom nadležna institucija. Vlada FBiH je nedavno na jednoj od svojih sjednica razmatrala da se postupak vraćanja sprovede ali pod uslovom da se riješi radno-pravni status radnika iz Gradca u skladu sa zakonom. Međutim, radnopravni status radnika hotela treba riješavati kroz imovinu u Gradcu, smatra Trumić i podvlači da hotel sigurno vrijedi oko deset miliona maraka.
– Radi se o imovini velike vrijednosti. Uz hotel imamo i pet stanova koji su vlasništvo rudnika, namijenjeni za osobe, koje rade u Gradcu. I upravo u interesu radnika koji rade dole i imovine Đurđevika želimo da riješimo ovo pitanje. Stoga će vlasnici hotela imati sastanak do kraja ove ili sljedeće sedmice i razmotriti šta dalje. Najgore je sadašnje rješenje da dole ništa ne radi. Moje i opredjeljenje većine direktora ostalih rudnika, koji su također suvlasnici, je da se hotel izda, ističe Trumić.
– Pojedini radnici hotela iz Gradca bili su uposlenici Rudnika Đurđevik i mi smo imali obavezu prema njima. Međutim, oni se u tom periodu, kad smo vratili hotel od Republike Hrvatske nisu javljali u rudnik i po tom osnovu je njima prestao važiti radni odnos. Njih to baš nije ni zanimalo, jer su oni koristili tu imovinu i naravno kroz iznajmljivanje bez nadzora rudnika jako dobro zarađivali, tvrdi Trumić za ekapiju.ba.
(SodaLIVE.ba/ekapija.ba)
