Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu okrivljenog i potvrdio presudu kojom je potvrđena kazna od 40 godina zatvora za muškarca osuđenog zbog čak 267 krivičnih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Riječ je o jednom od najtežih i najšokantnijih slučajeva koji su ikada potresli hrvatsku javnost, prenosi Dalmatinski portal.
Presuda koja je potresla Hrvatsku
Okrivljeni je monstruozna djela počeo činiti kada je djevojčica imala samo pet godina, a zlostavljanje je trajalo punih pet godina. U prosjeku ju je silovao jednom sedmično, a posljednji mjesec gotovo svaki drugi dan. Većina zločina dogodila se u porodičnom stanu, dok je prvo zlostavljanje počinjeno u kampu kod Šibenika.
Dijete je živjelo u potpunoj izolaciji — otac joj je branio kontakte s vršnjacima, odlazak kod bake i djeda koji su živjeli u istoj zgradi, a često je bila zaključana u stanu. Kada bi bio nezadovoljan njenim ponašanjem, fizički ju je napadao. Tjerao ju je i da satima gola boravi u kadi pred njim.
Majka žrtve, supruga optuženog, teško je bolesna i nepokretna, te joj se zdravstveno stanje drastično pogoršalo nakon otkrivanja zločina.
Od nepravosnažne do konačne presude
Prvostepenu presudu donijela je u junu 2024. godine sutkinja Višnja Strinić, poznata i po suđenju Filipu Zavadlavu. Presudu je početkom 2025. potvrdio Visoki kazneni sud, a sada ju je potvrdio i Vrhovni sud, odbivši sve žalbene navode odbrane.
Okrivljeni se žalio na gotovo sve tačke presude, tvrdeći da je kazna “drakonska” i da odstupa od uobičajene sudske prakse. Međutim, Vrhovni sud je zaključio da je kazna primjerena težini i broju zločina, te da „kazna nije prestroga“ s obzirom na razmjere i brutalnost počinjenih djela.
„Ukupni zbroj kazni za pojedinačna krivična djela iznosi čak 1.388 godina zatvora, što dovoljno govori o težini zločina“, navodi se u presudi.
Sud: „Nije riječ o roditeljskoj brizi, nego o brutalnom zlostavljanju“
Sud je istakao da je optuženi pokazivao izražene narcističke crte ličnosti, pokušavajući tokom procesa prikazati sebe kao brižnog roditelja, a monstruozne postupke opravdati „odgojnim metodama“ i „opsesivno-kompulzivnim poremećajem“.
No, sud je kategorički odbacio te tvrdnje:
„Iz svih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da nije riječ o roditeljskoj brizi, već o grubom seksualnom, psihičkom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju žrtve. Psihijatrijsko vještačenje potpuno je isključilo postojanje opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod optuženika.“
Zaključak Vrhovnog suda
Vrhovni sud je zaključio da ovako visoka kazna od 40 godina zatvora predstavlja pravedan odgovor društva na monstruozne zločine koji su se odvijali godinama iza zatvorenih vrata.
Presudom je konačno stavljena tačka na slučaj koji je, osim pravosudnog sistema, duboko potresao i javnost širom regiona.
