Frenkie: Bajramski degenek

Zadnji put kada sam s prijateljima izašao navečer da proslavimo Bajram završilo je masovnom tučom. S par drugova sam izašao u jedan tuzlanski lokal gdje se inače okuplja “normalna” gradska raja i gdje se takve rijetko dešavaju.

Stajali smo za šankom i pričali kada je u jednom trenutku došlo do svađe i gurkanja u grupici koja je stajala do nas. Pošto je to mala kafana, gdje se svi međusobno znaju, pokušali smo da ih smirimo i zaustavimo frku. Međutim, kako to uvijek biva s onima koji se prave fini i pokušaju da zaustave sukob, i sami smo bili uvučeni u svađu. Dovoljno je bilo da jedan iz njihove grupe kaže poznatu: “Šta ti hoćeš?!” i da jedan od mojih odgovori sa: “Šta šta ja hoću?!” i da flaše počnu da lete. Napominjem još jednom, svi smo se međusobno znali, neki su bili prve komšije, pa čak i zajedno odrasli, ali to u tom trenutku nije bilo bitno. Alkohol i bijes su bili jači od zdravog razuma, tako su te dvije grupice koje smo pokušali da razdvojimo skupa napale nas. Ništa se strašno nije desilo: nekoliko ogrebotina, koje plavo oko i na kraju smo opet svi završili za šankom objašnjavajući jedni drugima da smo mi ustvari samo htjeli pomoći a oni, jebi ga pijani, kontali da im seremo. Od tada Bajram slavim kod kuće.

Ima nekoliko godina od spomenute tuče: Ramazanski bajram je padao u zimu i tada sam po prvi put primijetio u šta se taj praznik pretvara. U industrijskom gradu kao što je Tuzla omladina i nema baš veliki izbor kada je u pitanju noćni život. Vazda ponavljam: sve se svodi na prekomjerno opijanje i napušavanje. Omladina pije tokom cijele godine, onda za ramazan prestaje, kako bi pokazali da su i oni vjernici, da bi se za Bajram totalno uništili. Sve to sivilo, smog, depresivnost, nezaposlenost, siromaštvo i plus nedostatak alkohola, u tih mjesec dana se skuplja, da bi za Bajram kulminiralo.

Sve počinje nevino s familijarnim doručkom. Na televiziji ide još jedna repriza nekog bajramskog koncerta iz Zetre ili Skenderije, dok stara na stol postavlja pitu i baklavu. Ne znam kako je u drugim gradovima, ali kod nas u Tuzli već godinama Bajram uz familijarni doručak počinje s romskim trubačima koji sviraju ispred zgrada. Nisam neki vjernik, ali baš i nisam siguran da muslimanski praznik i trubači idu zajedno. No, moje mišljenje ne dijele komšije koji im sa prozora i balkona bacaju pare. Nakon doručka i koncerta pod prozorom, oblači se neka fina košulja, koju je stara noć prije ispeglala i kreće u posjetu familiji. Prvo su na redu najstariji članovi familije. Jedan đedo i nena, drugi đedo i nena pa tek onda amidže, tetke, strine i rodice. Sve te posjete prate naravno uvijek velike količine hrane. Burek, piletina, krompir, riža a za desert baklava i hurmašice. Naravno da smo svi od kuće krenuli siti, ali hrana i piće se za Bajram ne odbija!

Ja pripadam porodici koja se drži starih bosanskih običaja, tako da se uz bajramski ručak na stolu nađe i rakija. Ovi novi muslimani bi nas nazvali ćafirima ili komunističkim muslimanima i rekli da nismo pravi vjernici, na što bi moj stari kao onaj dedo u Jasmilinom filmu vjerovatno odgovorio: “Ne seri!” Sve te posjete ti naravno padaju teško. Jer ko će slušati familiju kako priča o politici i tamo nekim glupostima, ali bude ti lakše kada đedo ili amidža u džep gurne cenera ili cvaju. Jer upravo ćeš se s tim parama večeras napiti.

Nekad poslijepodne se konačno čuješ s prijateljima, koji te nisu mogli prije dobiti jer je mreža kao i svakog Bajrama preopterećena pa ne možeš poslati ni SMS. E onda nastupa noć. Skida se bajramska košulja, oblači nova majica i kreće u grad. Armija mladih ljudi koji su mjesec dana bili na sokovima i kafama, koji većinu vremena nisu ni izlazili u kafiće, kako ne bi došli u iskušenje, kreće u proslavu najvećeg muslimanskog praznika – ramazanskog Bajrama. Alkohol, koji zbog mjesečne pauze brže počinje da djeluje, teče niz grla mladih ljudi u ogromnim količinama. Slavljenička atmosfera u jednom trenutku prerasta u agresivu i onda je dovoljno da samo jedan iz njihove grupe kaže: “Šta ti hoćeš?!”

(SodaLIVE.ba/tekst preuzet iz magazina Dani broj 691)