fbpx

Foto reportaža sa Konjuha

3 min. za čitanje

konjuh

Prosli vikend proveo sam dva nezaboravna dana na nasem „KONJUHU“. Vrijeme je bilo prelijepo, sunčano i toplo, ugodno za boravak u prirodi i za uzivanje u jesenjskim ljepotama „Konjuha“.

U subotu, 21.novembra 2009.godine proveo sam (Stiv) dan na istočnom dijelu Konjuha i presao sam kompletnu „Borinu stazu“, tj. od Stupara, preko Vranića, Rimske kapije, Gravista i vrha „Bandera“ (1209 mnv) do planinarskog doma „Javorje“.

Na „Borinoj stazi“


Prema „Rimskoj kapiji“

U rejonu „Rimske kapije“ susrećem dva planinara: jedan iz Gradačca ( Čazim), a drugi iz Francuske (Moris).
Nastavljamo uspon zajedno …

„Rimska kapija“


Drvo „bozika“ na „Gravistu“


Na vrhu „Bandera“ 1209 mnv


Pogled sa vrha „Bandera“

Za 3,5 sata pjesaćenja i uspona stizemo u planinarski dom „Javorje“ 1002 mnv. Ovdje je nekoliko planinara i 20-setak izviđača i omladinaca. Slijedi odmor i druzenje …

Pl. dom „JAVORJE“ 1002 mnv

Poslije ručka i odmora krećem nazad prema Stuparima, a drustvo mi pravi prijatelj Đemo! Obilazimo ispod vrha „Bandera“ i uključujemo se u „Borinu stazu“ i po mraku stizemo do Stupara …

U povratku – pogled na „Banderu“

U nedjelju, 22.novemra 2009.godine proveli smo ( Stiv i Đemo) dan na centralnom dijelu Konjuha u rejonu „Zobika“ (Banovići). Presli smo jednu od zahtijevnijih kruznih staza: pl.dom „Zobik“- „Varda“ – „Vinkovačka kosa“ – „Mali Konjuh“ – „Veliki Konjuh“ 1328 mnv – „Male Zidine“ – „Kaselovača“ – pl. dom „Zobik“.


Prema „Zobiku“

Pl. dom „ZOBIK“


Pogled sa „Varde“

Na „Vardi“ nam se priključuje planinar Mujo iz Banovića i dalji uspon nastavljamo zajedno …


„Mali“ i „Veliki Konjuh“


Pogled sa „Vinkovačke kose“


Na „Malom Konjuhu”

Za 2,5 sata uspona stizemo na najvisi vrh Konjuha, na „Veliki Konjuh“ 1328 mnv, gdje se susrećemo sa 5 planinara iz naseg PD „Konjuh“ Tuzla koji su dosli iz drugog pravca. Slijedi odmor i zakuska …


„Veliki Konjuh“


Na „Velikom Konjuhu“ 1328 mnv

Nastavljamo dalje i stizemo na „Male Zidine“ …


Na „Malim Zidinama“

… zatim skrećemo na „Kaselovaču“ i pred mrak stizemo u pl. dom „Zobik“. Čitava tura je trajala 5 sati …
Prava, pravcata uzivancija … sve je bilo NAJ, NAJ … i … NAJ !!!

Planinarski pozdrav: VEDRO!!!

(SodaLIVE.ba/Cembauer Stevo-STIV)

Podijeli ovaj članak
1 komentar
Subscribe
Notify of
1 komentar
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Vedro i vama ali mi Lukavcani bi pocrkali od tog neobicnog zraka na tom vasem Konjuhu..mi cemo se popeti na koksaru,sodu ili cementaru pa da se nadisemo..Vedroooo da ne moze biti vedrije..vedro nam do Devetaka..