I ovako je započeo razgovor prilikom susreta. „O djesi mali, šta ima“, reče obraćajući se mojoj ženi. Nisam ja „mali“ odgovorila mu je moja žena kao iz puške nezadovoljna pristupom ministra. Meni bi drago što mu ona tako odgovori na njegov napuhani pristup formiran političkim ego tripom neotesanog čovjeka.
Da je moja draga žena ćutala na takav pristup nevaspitanog ministra ne bi mi bilo nikako drago, jer bih zaključio da ona nije tada sačuvala svoje dostojanstvo ličnosti koje mi već dugo vremena u sebi kultivišemo preko političke i ljudske emancipacije.
U meni se istog trena sa njegovim nastupom podigao revolucionarni duh i spremnost da se s njim verbalno sukobim i da mu ukažem na njegovo nepristojno ponašanje, a ovom mom opredjeljenju gonio nastavak njegovog bezobrazluka.
„Ma jesi mali, nije to ništa tako se ja obraćam svim ženama“ nastavi on tako sa svojim još dubljim tonjenjem u nemar, drskost i bezobrazluk. Na to nisam ostao nijem već rekoh oštrim i ozbiljnim tonom: „Jesi li čuo šta ti kaže moja žena i zar ne vidiš da si nepristojan, obrati pažnju na svoje ponašanje“.
A on i dalje stojeći pored nas nastojao nam je opravdati svoje ponašanje i minimizirati izgovorenu riječ i nastup, kad on to kao „veliki“ kaže. Kad je dara prevršila mjeru rekao sam mu da produži kud je krenuo i da nije poželjan u našem društvu, jer je jako nepristojan.
Napokon, shvativši da je ispao nizak i „ispod nivoa kako kaže „Žika“ pružajući meni ruku sa riječima „izvinjenja“ koju sam prihvatio teška srca uvidjevši da to nije bila ruka i izvinjenje koji su proistekli iz svjesnog i ljudskog dostojanstva koje je trenutačno u njemu naraslo, već akt koji je u funkciji njegovog unutrašnjeg poravnavanja da ne ode od stola sa „povijenim repom“, već kao ministar koji se „uspješno i dominantno povukao“.
Ovakvi ministri i slični njima su „napuhani, umišljeni ljudi da su neko i nešto i ne znaju se držati drugačije nego kao „jude“ i „prometeji“ koji imaju neko školsko-univerzitetsko znanje ali su daleko od političke i ljudske emancipacije.
U njima vlada velika gladež za dokazivanjem u svom kretanju ego-tripa, a dobročinstvo i prosperitet su im samo u apstraktnoj misli i opštosti. Kakvi novi klinci nam dolaze iz baze? I on je jedan od onih pobunjenika, bez revolucionarnog duha i zanosa, koji je sa pohlepom prihvatio ministarsku fotelju od onih koji su je požaru napustili.
Veoma nemaštovito…