Nebeske, jer zajedno sa narodom u njoj živi i vođa nebeskog naroda. Svi su ljudi od Boga, ali nebeski je narod i od Vasilija Kačavende i to mu je, tj. narodu, dodatna i otežavajuća okolnost jer kao Kačavendinu reinkarnaciju poslije svega naslijedio Milorada Dodika. Milorad Dodik je bezgranična lola teokratskog entiteta Republika Srpska.
Šta taj čovjek sve smisli i izgovori da bi olakšao svoju šizmatičnu i ortodoksnu velikosrpsku dušu, čudo je da nesretnik prije nego sve te nesuvislosti istrese u mikrofone i kamere medijskog prostora zajedno sa njima ne propadne do užarenog središta zemljine jezgre. Drketno u džehennem iliti pakao, tj. u božje prkno mimo čistilišta. Kako može nositi taj teret, a da ne propadne barem do jaja? Čudo je ovosvjetsko ovakvo čudovište. Izgleda kao kontrabas. Dobri Bože, Tebi Samo Hvala. Inače, takvih čudesa ni vdjeli ne bismo u svome vijeku. Ne pristoji se to insanu ni hajvanu. Ali, eto, de.
U trenutku kada se njemu na očigled u prah i pepeo sasipa svijet koji je zlorabio cijelo desetljeće meljući ga svojom stranačkom mašinerijom u prah i pepeo, kada se njegovi politički protivnici organiziraju da spasu Republiku Srpsku svjesni nagomilanih nedaća i stvarnih okolnosti, oni koji su uistinu po svaku cijenu stvarali entitet Republika Srpska, a to jeste Srpska Demokratska Stranka satvorena još dok je Dodik kenjao u spielhosne, pravio puške od blata i vježbao šverc cigaretama sakupljajući opuške po Banja Luci i Belgradu.
Sada, osiono i bezobzirno kao i sve što radi, Dodik inteligentnim ljudima kojima je stalo do boljitka Republike Srpske i srpskoga naroda spočitava probosanstvo kao najtežu zamjerku koju je mogao smisliti. Taj čovjek doista ne zna gdje se nalazi Republika Srpska i da je to bosanskohercegovački entitet kojemu ne može biti nigdje na svijetu bolje mjesto nego u Bosni i Hercegovini, koja mu je čak i majka rođena. Taj čovjek koji se kune u Dejtonski sporazum, ne konta kako je u njegovom vitalnom interesu da i sam čuva Bosnu i Hercegovinu kao državnopravni okvir u kojem je jedino i prirodno moguća Republika Srpska, jer je u istome i stvorena! Uostalom, kada bi taj čovjek imao nešto soli u glavi, nikad mu Bosić, Čavić, Ivanić i ini izvrsni ljudi, ni na kakav način ne bi mogli biti politički ili neki drugačiji protivnici. Ali, šta da ljudi čine kad je on protivnik svima i tako sam sebi.
Ali, u glavu tog bilmeza ne ide shvatanje da Republika Srpska ne može i nema kud iz Bosne i Hercegovine. Ni /1001/ referendum ne može promijeniti geografsku činjenicu i dejtonsko porijeklo entiteta. Takva i bilo kakva Republika Srpska, može biti samo tu gdje jeste! Ustvari, upravo za njega bi i bilo najbolje da Republika Srpska nestane! S njezinim nestankom istopila bi se i njegova odgovornost za sve što mu se stavlja na teret u razvaljivanju tog entiteta tokom posljednjih deset godina!
Dodik javno spočitava Mladenu Bosiću, Draganu Čaviću, Mladenu Ivaniću i svima osim sebi: PROBOSANSTVO. Nevjerojatno. Kao kad bi čovjek odricao sunčev planetarni sistem, e, ne bi li se nekako prekoturao u drugu galaksiju. U Sjedinjenim Američkim Državama živi /45.000.000/ Iraca. I, što god da misle, nikome ne pada na pamet da smisli i bude protiv SAD.
Spočitava im što znaju da je Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, a ne u Srbiji, Ukrajini, Rusiji ili na Nebesima. Čak, izričito reče kako oni uopće ne smiju biti probosanski orijentirani jer je to protiv Republike Srpske! O tempora, o mores! On ne smiju biti za državu u kojoj im se nalazi entitet?! Kako je samo smislio takvu vrtaolomiju?
Ustvari, on im spočitava što su inteligentni i što žele dobro srpskome narodu mimo njegovih gluposti i omaglica od kojih se već i gladnome narodu povraća. Spočitava im to iz zavisti što se sam nije dosjetio nečemu sličnom, tako jednostavnom i toliko zdravom i dobrome što tako jednostavno Republiku Srpsku lišava brojnih problema, a Srbe na prirodan način miri sa drugim narodima sa kojima u Bosni i Hercegovini oduvijek žive.
Po svemu, on bi još jedanputa ratovao o tuđem trošku, a Republiku Srpsku ako bi je i napravio, katastarski i gruntovno uknjižio bi na Nebesima. Valjda zbog toga žive borce Republike Srpske iz bezumnog rata 1992. – 1995. godine, naziva bivšima, jer ima u vidu kako bi mu dobro došli neki novi koji bi bili i aktuelni i ne bi prosvjedovali zbog svoga bijednoga položaja i ojađenosti.
Ovima koji su Republiku Srpsku stvarali, zabranjuje i da prosvjeduju, jer je Republika Srpska toliko stabilna da ni po prosvjedima ne smije ličiti na Federaciju Bosne i Hercegovine. Prosvjedovanje u Republici Srpskoj, sasvim iz jednakih razloga kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine, Dodik izjedančava sa podrškom Bosni i Hercegovini i tako prenošenjem građanskih nadležnosti iz Federacije Bosne i Hercegovine u režimski entitet Republika Srpska koji on drži pod svojom guzicom. On sasvim previđa da se i u postojećim uvjetima inteligentni i od njega drugačiji ne daju njegovoj tiraniji.
Ustvari, Dodik je upravu! Ako se ljudski izjednačimo u građanskom neposluhu oligarhijskim režimima, nemamo više niti jedan razlog za bilo kakav međusobni sukob koji režimi in continuo produciraju prema načelu: divide et impera – zavadi ili razdvoji, pa vladaj – a imamo sve razloge da se borimo za opći i zajednički boljitak, onako kako se dogovorimo i sasvim svjesni kao smo zajedno u svemu najjači.
Ko će znati šta će biti, ali, općenito uzevši, ne bi se moglo reći da Milorad Dodik ima neke državničke izglede čak ni u enitetu Republika Srpska.
