* * *
UKLETO MJESTO
SMOLUĆA
* * *
/Anno Domini, 1992./
* * *
Ovo ljeto pretvoreno je u vreli pakao iščekivanja spasa. Čekamo iz dana u dan, a spasa niotkuda. Smoluća je postala ukleto mjesto.
Šta hoće Muslimani od nas?!
* * *
Njezin život u ratom okruženoj Smolući – postao je nepodnošljivi pakao za koji su krivi Muslimani. Niko od njezinih nije imao ni smjelosti ni volje da joj kaže istinu, da joj objasni, kako su konstruktori i redatelji tog pakla u kojem se ne snalazi – psihijatar Radovan Karadžić, Smolućke seoske glavešine i Srpska Demokratska stranka sa Svetomirom Ilićem u pročelju – a ne Muslimani koji nešto hoće.
To da se Mira Iljić osjećala očajnom, ne može biti upitno. Ali, ko bi mogao znati šta danas misli Mira Iljić, /21/ dvadesetjednu godinu nakon što se spasila pakla iz Smoluće?
To bi sada morala biti žena između 35 i 40 godina života koja o svemu zrelo promišlja, samo joj otežava misao činjenica da nikad nije imala istinite informacije… Stresan tekst njezinoga dnevnika sugerira da je i dan-danas sretna jer se spasila iz smolućkog pakla… Činjenično jest, da su redatelji tog pakla postali njezinim spasiteljima.
* * *
Dnevnik Mire Iljić pronašli smo sa brojnim stvarima koje su njezini ukućani željeli ponijeti odlazeći iz Smoluće. Vučno vozilo se pokvarilo i prikolica natovarena stvarima ostala je na mjestu sa kojega se, iznad Cibrića, već vidi Ozren kao obećana srpska zemlja spasa.
Mirin dnevnik u vidu bločića s listovima papira bez linija, ispisan je suhom grafitnom olovkom srednje tvrdoće. Prikolica Mirine obitelji bila je puna garerobe, posuđa, porcelana, escajga, kristala, posteljine, slika svetaca, fotografija, kajiša užegle slanine. Mira Iljić otišla je sa svojima u žurbi, napuštajući Smoluću, osobne i obiteljske stvari, svoj dnevnik.
Dakako, nije mogla izbjeći da ponese i svoje nerazumijevanje događaja iz ratnog okruženja rodnoga sela Smoluća.
Mira Iljić /kao pouzdano i brojni drugi/ patila je u Smolući, anno Domini 1992. U svome dnevniku ostavila je mnogo tuge i tužnih riječi. Bilježila je priče o čarkama na smolućkom ratištu, o sahranama, pogibijama, lažna obećanja seoskih glavešina o spasu koji će četnici donijeti sa planine Ozren /što se duže od tri mjeseca nikako nije događalo/. Često je bila u nedoumici: da li pucnjava koju čuje znači dolazeći spas ili prodor islamskih fundamentalista u selo.
Prestrašena, Mira Iljić iščekivala je spas uzgred pominjući jad i bijedu života nagomilanoga srpskog življa u Smolući, strah od nasilja i smrti, i, eto, dočekala je… izgon, egzodus, surgun iz vlastitog sela.
Zajedno sa Smolućanima i Srbima iz srpske Tinje, Gornjeg i Donjeg Potpeća, Brezja, Jasenice i Dragunje – Mira Iljić je krenula prema Ozrenu u stravičnoj noći punoj pucnjave, eksplozija i svjetlećih metaka, između zapaljenih muslimanskih kuća i sijena u Dobošnici čiji je plamen osvjetljavao njezin put, dok pijani junaci podvriskuju i rafalaju.
Mira Iljić je zajedno sa drugim Smolućanima otišla u paničnom trku dok su pijani i drogirani đikani nasumice pucali u svim smjerovima. Otišli su kao u stampedu. Bezglavo u smjeru Ozrena. Što dalje od samih sebe. Od svoje Smoluće. To mora da je bio krajnje težak i stresan doživljaj.
* * *
Ovaj psihološki promišljen i duboko osmišljen zločin prema svome narodu, Srpska Demokratska Stranka izvela je sasvim ciljano radi posljedica koje će ljudi nositi i u devetom koljenu, jer, bilo bi netačno tvrditi da Srbi iz Smoluće nisu mogli izaći i puno ranije i bez ratnih dejstava… ako su to uopće željeli. Ali, Radovan Karadžić i bratija, voljeli su se baviti performansom i raznim vidovima psiholoških pritisaka.
Trebalo je u srpskim masama raspiriti, rasplamsati mržnju i agresivno raspoloženje – prema Muslimanima i Hrvatima, ali i ljubav i povjerenje prema Miloševiću, Raškoviću, Karadžiću, Srpskoj Demokratskoj Stranci, Šešelju, Srpskim Radikalima, srbiziranoj Jugoslavenskoj Armiji, četnicima i tzv. paravojnim formacijama, tj. fašističkom modelu borbe za Veliku Srbiju, svim Srbima u jednoj državi i državi svih Srba.
Kako je rat trajao još tri godine i tri mjeseca /a potom se nastavio političkim sredstvima/ – treba priznati da su uspjeli i u ljudima razvili multiplicirane procese odiozuma, mržnje i nepodnošljivosti prema svima koji nisu Srbi – zauvijek. Uspjeli su i uvjeriti ih – kako su već prije rata, a pogotovo na njegovome početku i u toku – bili upravu….
/fragment/
* * *
ak, BOL, 1992.
* * *
Napomena:
Mira Iljić u svome Dnevniku nije saopćavala ništa osim svoje lične tegobe. Neuporedivo su pedantniji u bilježenju događaja njezini suseljani Svetomir Ilić i Jovan Ilić, čije smo dnevničke zabilješke također našli. S tim, što je Svetomir Ilić bilježio strogo i reducirano – SDSovski, a dobri čovjek Jovan Ilić – umirovljeni konobar – prilježno i senzibilno iz dana u dan bilježio je sve što je vidio da se događa.
* * *
Šta je sve zabilježio Jovan Ilić u svome dnevniku od 01. januara 1992.godine – srijeda, do 29. augusta 1992. godine – subota, objavili smo u biltenu BOL u nizu napisa pod zajedničkim naslovom: DOSSIER SMOLUĆA.
* * *
DOSSIER SMOLUĆA
* * *
KO JE ZADUŽIO 1.496 CIJEVI
U
SMOLUĆI?
/prvi dio/
* * *
Iz dnevnika Svetomira Ilića, predsjednika Mjesnog odbora Srpske Demokratske stranke Smoluća, koji se u rodno selo vratio iz Srbije uoči samoga rata, poslan sa zadatkom koji je očito izvanredno dobro obavio – saznajemo kako se Smoluća pripremala za rat i kako su Smoluću pripremali za rat.
* * *
Danas, kada je Smoluća samo fantazmagorična slika iz ružnog triipol mjeseca dugačkog sna, pitamo se jesmo li shvatili problem?! Jesmo li i možemo li odgovoriti na pitanje: Šta je to Smoluća kakva nam se dogodila? Kako odgovoriti na to pitanje?
Odlučili smo u novinarskom smislu formirati DOSSIER SMOLUĆA a to znači sistematski prikupljati i objavljivati građu koja će sama po sebi dati i biti odgovor na naše pitanje: jesmo li shvatili i razumjeli?
* * *
U ovom trenutku ističemo i vlastitu hipotezu, za koju, vjerujemo da će joj prikupljena građa biti dokazni materijal par exellence.
Hipoteza glasi:
SMOLUĆA JE SA STANOVIŠTA SADRŽAJA I NAČINA
ORGANIZIRANJA TOKA DOGAĐAJA I NJIHOVE ZAVRŠNICE, PROTOTIP VELIKOSRPSKE FAŠISTIČKE ZAMISLI O VOĐENJU RATA ZA VELIKU SRBIJU U GLOBALU
I
POJEDINOSTIMA.
* * *
Ovakvu hipotetičnu tvrdnju iznosimo jer u primjeru Smoluće vidimo: koncentraciju srpskog življa, zatvaranje u sebe i prekidanje svih vidova komuniciranja sa okruženjem, tj. izdvajanje iz svega, upotrebu nagomilanog naoružanja ex Jugoslavenske Armije protiv svih i svakoga, segregaciju i čuvanje vlastite izolacije po svaku cijenu, komuniciranje samo sa istima i sebi sličnima radi postizanja velikosrpskog cilja ili čiste nužde, odbijanje bilo kakvog osim mogućnosti oružanog kontakta sa nesrpskim okruženjem, iskorak u zločin uništenja sela Dobošnica i osobni egzodus – genocid po vlastitom izboru, a radi stvaranja iste situacije na planini Ozren /ili drugdje/ – samo u još većim razmjerama – kako bi se primakli svojoj zamisli o svim Srbima u jednoj državi ili državi svih Srba…
Sav taj užas koji čine svome narodu i kojem smo nazočili, zdravom razumu nije pojmljiv! Učiniti sve to sa samim sobom i produciranjem okruženja, a zarad tako morbidnog i zločinačkog, fašističkog cilja!
* * *
U ovom broju BOLa, koristimo dijelove od dijela dnevničkih zabilješki Svetomira Ilića, a koje smo po odlasku Smolućana – našli u Smolući.
Osim što je Predsjednik Mjesnog Odbora Srpske Demokratske stranke, ko je ustvari Svetomir Ilić? Smolućanin? Da. Sin Boška i Milke, rođen 09. 04. 1963. godine. Ali Smolućanin koji je kako smo saznali živio u Srbiji, a u Smoluću se vratio uoči rata, po zadatku SDSe.
Po tome što je i kako radio, cijenimo, on je izvanredno dobro obavio svoju misiju kako je to i odgovaralo velikosrpskim fašističkim nakanama. Smoluća i Smolućani su i mislili i živjeli i radili samo ono što misli Mjesni odbor Srpske Demokratske Stranke Smoluća – tj. ono što misli Svetomir Ilić – osobno.
Početkom borbenih dejstava bio je i komandir voda naoružanih Smolućana…
* * *
ŠTO ŽELI MJESNI ODBOR
SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE SMOLUĆA
ŽELE SVI SMOLUĆANI
* * *
U rokovniku Svetomira Ilića – predsjednika Mjesnog odbora Srpske Demokratske Stranke Smoluća našli smo puno zanimljivih podataka, iako isti sadržava tek povremene zabilješke samo do 19. 06. 1992. godine, dakle, do onoga dana kada su iz Smoluće otišla 24 vojna policajca u Tinju kako bi spriječili Srbe u Srpskoj Tinji koji su željeli pristupiti Teritorijalnoj odbrani Srebrenik…
* * *
Zabilješke Svetomira Ilića počinju nakon bilješki o nasljeđivanju krvnih grupa, ŠUK-u i UREI, HOLESTEROLU, TIMOLU i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Nakon jednog praznog lista, počinje bez datuma Zabilješka o majorizaciji – nadglasavanju Srba u opštini Lukavac za izbor podpredsjednika Skupštine općine Lukavac, a zatim Prijedlog o organiziranju seoskih milicija u formacijama od 30 ljudi…
Slijede podaci:
– Gornja Brijesnica – konstituisana,
– Panjik – nije konstituisana,
– Mjesne zajednice koje se ne konstituišu do Skupštine Srpske Demokratske Stranke Lukavac – da se iste izuzmu iz Skupštine,
– 15. maja 1992. godine Skupština Srpske Demokratske Stranke Lukavac,
– Kod PIO SO u SO Lukavac, odnijeti sve podatke o konstituisanju SDS Smoluća,
– Predat je spisak imena trojice ljudi za Skupštinu SDS Lukavac,
– Četvrtak, 06,30 autobus za Beograd, zadužen Nedo Nikić, unaprijed plaćeno s tim da se trošak nadoknadi od prisutnih putnika,
– Popis srpskog stanovništva koje je za SDP i suverenu Bosnu,
– Objasniti narodu na naš način Deklaraciju,
– Odluka o pomoći u svakom vidu nastradalima u Kninskoj Krajini.
* * *
Kao što se vidi iz prve zabilješke, Svetomir Ilić je u pravom smislu riječi imao konkretne zadatke i organizirana mreža Srpske Demokratske Stranke savršeno je znala šta želi postići. Svetomir Ilić je ortodoksni sljedbenik i bespogovorni izvršitelj svake zamisli psihijatra Radovana Karadžića, realizator svih njegovih ideja i ništa nije prepuštao slučaju. Možda je što-šta i aljkavo zapisivao, ali je vrlo pedantno izvršavao kao savjestan četnik.
/Kad sam ga stjecajem okolnosti upoznao, odlaskom u još otvorenu moluću, pokušavajući sa snimateljem voditi razgovor sa Smolućanima o normaliziranju odnosa oko 20. 05. 1992. Godine – na svoju ruku i odgovornost – izgledao je napeto i usmjereno kao da je hipnotiziran… Smolućani su nas kratko – 2 do 3 sata – zadržali u Domu kulture zatvorene u prostoriji /da čekamo dok se oni dogovore!/ i, na kraju – nisu pristajali da razgovaraju, mada su dolazili da nas gledaju kao da smo budale – što je bilo vrlo blizu istini… Ali su nas bez problema pustili da se vratimo u Lukavac.
Ilić je bio bijesan zbog događaja sa kolonom na Brčanskoj Malti u Tuzli, o čemu smo mi jedva nešto čuli i znali, što je možda, bilo i dobro… jer je on govorio mnogo, znojio se u vojničkoj košulji i pritom bjesnio./
* * *
Svetomir Ilić je slijepo i bespogovorno izvršavao svoje zadatke, bespogovorno stvarajući Veliku Srbiju na licu mjesta. Na lukavačkoj općini, u Smolući, u Sižju, Krtovi, Panjiku, u Lukavcu…, unoseći u svakog čovjeka segregaciju i mržnju prema drugima i drugačijima, upućujući na to da je rješenje za Srbe, bespogovorno, u samim Srbima i njihovom nacionalnom i konfesionalnom jedinstvu – udržavi svih Srba ili svim Srbima u jednoj državi. Bila su to ocila na djelu: Samo Sloga Srbina Spašava.
* * *
DNEVNI RED ZA SJEDNICU
MJESNOG ODBORA
SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE
SMOLUĆA
* * *
Kao što vidimo, Svetomir Ilić je još 20. maja 1991. godine, evidentirao je sljedeći dnevni red:
– 1. Političkobezbjednosna situacija u MZ, SO, BiH, SFRJ,
– 2. Konstituisanje Mjesnog odbora SDS,
– 3. Konstituisanje Mjesne zajednice,
– 4. Razno – tekuća pitanja i bilješke.
* * *
Ad. 1. Mirna situacija – u slučaju pojave… Skupštine opštine – nadglasavanja SDSa, BiH Deklaracija – postoji u Ustavu SR BiH pučanstvo i stanovništvo – Jugoslavija – Federacija.
Ad. 2. Izdvojiti one koji ne prihvataju program SDSe i popuniti Mjesni odbor SDSom.
Ad. 3. Koalicija SDP i Reformskih snaga protiv SDS, MZ 78% za SDS, važnija mjesta za SDS – prostorije za SDS.
* * *
Dakle, može se raditi o bilo čemu, ali se o i za SDS mora raditi u svakom pojedinačnom primjeru. Ne može se raditi o bilo čemu što ne godi ili nije u interesu SDSe. Prvo SDS, pa MZ! Bit će mirno ako ne nadglasavaju SDS! Obilježiti sve koji misle drugačije i ne žele sve isto što i SDS. Svi koji nisu uz SDS – protiv su SDSe! Sva važnija mjesta pripaduju SDSi. Ko nije SDS – niko je i ništa!
Srpska Demokratska Stranka sistematski je suzbijala i onemogućavala svako njoj suprotstavljeno mišljenje i prije nego što ga neko iznese. Zastrašivala. Smolućanima nije bilo lahko. Morali su se ufurati u SDS šablone htjeli – ne htjeli.
* * *
ZADUŽENJA
* * *
U nastavku, nailazimo na zabilješku sa sljedećim podacima:
Tumare, 23. 10. 1991.:
– Konstituisana Opština na području Ozrena, po tri člana od svakog Mjesnog odbora SDSe. Gračanica, Brano Gajić: 786-046,
a na sljedećoj strani:
– Predsjednici Mjesnih Odbora Srpske Demokratske Stranke:
1. Krtova 1, Slobodan Đukanović,
2. Krtova 2, Drago Josić,
3. Sižje, Brano Kulišić,
4. Stupari, Tatomir Vasić,
5. Panjik, Miladin Mitrović,
6. Puračić, Vlado Božić,
7. Tumare, Milan Cvijanović,
8. Brijesnica Gornja, Vojo Nedić,
9. Milino Selo, Boro Vukomanović,
10. Babice, Luka Konculić,
11. Smoluća, Svetomir Ilić,
12. Jaruške, Radenko Spasojević,
13. Orahovica, Drago Drobić,
14. Lukavac, Jovo Marković.
* * *
PROCJENA
POZICIJA SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE
* * *
Slijede zabilješke o poziciji Srpske Demokratske Stranke u Smolući:
– Kasno osnivanje Srpske Demokratske Stranke u Smolući,
– Strah od prethodne vlasti,
– Procenat glasanja u Smolući,
– Ubrzano trošenje sredstava za izbore,
– Propaganda protiv SDSe,
– Program SDSe za MZ Smoluća,
– Decentralizacija vlasti,
– Poboljšanje uslova života na periferiji,
– Brisanje granice Donja i Gornja Smoluća,
– Odlučivanje većine uz zastupljenost iz cijelog mjesta,
– Osnivanje komisije za domove kulture i inventar,
– Osnivanje komisije za utvrđivanje stanja putova
– U slučaju nedostatka sredstava uvesti novi
samodoprinos…
* * *
Kao što se vidi, sve što je smislila Srpska Demokratska Stranka imalo je da bude ili da ga uopće nema, bespogovorna i apsolutna vlast SDSe nad svim i svačim do u najmanju pojedinost. Ljudi i njihove misli, sredstva i stvari i ignoriranje svih drugih i drugačijih, a da bi se svaka eventualija isključila, na sljedećoj strani nalazimo tekst:
PETICIJA SKUPŠTINI OPŠTINE LUKAVAC
Obraćamo se Skupštini opštine Lukavac povodom novorazrezane stope poreza na dohodak od poljoprivredne djelatnosti.
Na protestnom zboru mještana MZe Smoluća koji je održan na zahtjev mještana i odlučio da se čekovi trećeg kvartala vrate u SO Lukavac, koja ih je uputila.
Svi čekovi su dobrovoljno vraćeni a da ni jedan jedini mještanin nije na bilo koji način prisiljen.
Subota, 11. 01. 1992. u 09,00
* * *
BILJEŠKE
* * *
Slijede bilješke:
Gornja Smoluća, poligon kod Osnovne škole, obuka I čete sa obezbjeđenim klupama i drugim – nastavnim sredstvima.
Nedjelja, 12. 01. 1992. U 09,00
Isto tako.
Zabilješka: 239 936, potp. Tačić, majori Lalić i Bogunović.
* * *
SDS
APSOLUTIZAM
* * *
Sve je jasno i bez komentara. Politika SDSe je sve i svja u životima Srbalja, a htjeli bi se kao takvi nametnuti i drugima. Sve ima, treba i mora biti kako oni žele inače neće biti nikako, jer sve što SDS želi – ljudi rade sami puni volje da im ispune želje i nisu na bilo koji način prisiljeni.
Od samoga početka – politika SDSe je osiona, bahata, rigidna i nepopustljiva /dugo pritajena, pod pritiskom učinjenih zlodjela smirena, upravo sada, pod rukovodstvom Mladena Bosića – ponovo postaje takva/.
Riječ je o apsolutnom neuvažavanju bilo koga, bilo čega, ignoriranju svih osim svojih – SDS – interesa, ignoriranju zajedničke države Bosne i Hercegovine, ignoriranju tradicija i potencijalnih blagodeti zajedničkog života, pozitivnih rezultatata i iskustava, rješavanju problema preko tuđih leđa, silom, ratom, nesrećom, genocidom i, tako kako je krenulo – tako i ide…
Vjerojatno, jedino adekvatno rješenje za Srbe i SDS bila bi neka posebna srpska planeta na kojoj nema nikoga osim Srbalja i njihove Jedine Stranke, Jedinog vožda, jedine srpske države… jedinog beskraja, inače, opet: RAT.
