Smoluća: Selo koje je imalo smolu (IV dio)

Najcjelovitije informacije o prostoru nahije i sela Smoluća možemo naći u knjizi akademika dr Adema Handžića: Tuzla i njezina okolina u XVI stoljeću. /Svjetlost. Sarajevo, 1975. godine./

Inače, riječ je o lijepom, zatalasanom bosanskom krajoliku  ispod planine Ratiš, livade, šumarci, voćnjaci, potoci, južna osunčana strana svijeta, puno svjetla i zelenila… blizina gradova Lukavac, Tuzla, Gračanica, Srebrenik – srednjih i visokoškolskih ustanova… visoka stopa uposlenosti, etc.

* * *

Bez sumnje, kada se u Smolući pojavila Srpska Demokratska Stranka /pod vođstvom psihijatra Radovana Karadžića/, Smoluća bi i da se drugačije zove, dobila smolu Srpske Demokratske Stranke – sa kojom ne bi znala šta činiti, niti kako se smole – Srpske Demokratske Stranke – osloboditi. Riječ je o anahronom ideološkofašističkom baksuzu koji osim zla za sve nije nosio ništa drugo.

To se, ustvari, dogodilo i mnogima drugim. I to ne samo u Bosni i Hercegovini. Pojavljivanje Srpske Demokratske Stranke imalo je katastrofalne posljedice jednako za Srbe i druge narode ma gdje da su, makar bili i u emigraciji i makar samo reagirali politički se organizirajući na istom principu: Jedan Narod, Jedna Stranka, Jedan Vođa… /Jer, valjalo je to isfinansirati i izdržati svu nezajažljivost stranačkih ambicija!/.

No, Smolućani su u velikom broju – kao svoju – Srpsku Demokratsku Stranku, kao i drugi Srbi prigrlili i usvojili i činili sve što se od njih traži – što im ne možemo zahateriti. To, što je Srpska Demokratska Stranka osmislila i odlučila – imalo se dogoditi, a osmislila je rat i samo rat, uvijek i svugdje svim sredstvima, uz apsolutno pravo da je uvijek i u svemu upravu i jedini, istinstki zastupnik srpskoga naroda.

/Dakako, takva vrsta ekskluziviteta u zastupanju svoga naroda – isključuje sve druge opcije i predstavlja fašističku dominantu u životu, radu i postupanju, a prije svega izdvajanje/segregaciju u praksi i životu do aparthejda, do pretvaranja Srba u posebnu rasu. Doduše, u Bosanskoj vili, početkom XX stoljeća možemo naći i tekst pjesnika i diplomate iz Trebinja – Jovana Dučića, u kojem s kritičkom intonacijom i sam Srbe naziva rasom…/

* * *

Svi stanovnici sela Smoluća su Srbi, osim življa u zaseoku Agići, gdje oduvijek žive Muslimani, /a koji su prema nazivu zaseoka i prezimenu Muslimana koji u njemu žive – Agići, nekada mogli biti i posjednici tog prostranstva koje imenujemo Donja, Srednja i Gornja Smoluća/.

Smoluću su povijesno evidentno, naselili Vlasi /što Smolućani znaju i čemu ne treba davati pejorativan prizvuk/, čemu su neki naši ljudi skloni. Mada, to nema nikakvoga značaja, jer mahom smo svi i većinom odnekuda došli, pa i u nahiju Smoluća.

Takođe, nije isključeno, da je neko od nastavnika u osnovnoj školi bio Hrvat ili Musliman. Liječnik ili bolničar u lokalnoj Ambulanti. Trgovac. Naprotiv. Smolućani su bili otvoreni i ugledni ljudi i baš dobri domaćini, sasvim neskloni podvajanju ili, ne daj Bože, nekoj bezveznoj netrpeljivosti na nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi, što vidimo i po tome kako u svojim knjigama s uvažavanjem pišu o Muslimanima iz Agića.

* * *
SDS
i
POČETAK KRAJA
i
BESKRAJA
JADA

* * *
/besmisla i propasti/

* * *

Elem, došla je, ili je organizirana Srpska Demokratska Stranka – napumpana velikosrpskom fašističkom idejom – i u Smoluću u skladu sa Memorandumom Srpske Akademije Nauka i Umetnosti o Velikoj Srbiji – krajem osamdesetih XX stoljeća i sve se promijenilo iz temelja. Zauvijek i sasvim protivno volji svih drugih naroda koji su živjeli u SFRJ, aki i samih Srba u Smolući.

Smatramo kako su bez iznimke, Smolućani uistinu voljeli svoje veliko, lijepo, urbanizirano i prostrano selo s njegovim lijepo uređenim središtem – Osnovna škola, Dom kulture, trgovine, Poljoprivredna apoteka, Ambulanta, vodovodi, asfaltirani putovi, električna energija i rasvjeta, telefoni, Jezero, Kasarna Teritorijalne odbrane 27. juli Lukavac – na Brezicima i u svakom pogledu – dobar muslimanski komšiluk u Agićima, Huskićima, Kruševici, Šikuljama, Cibrićima, Dobošnici…

Grad Lukavac nadomak i zaposlenja nadohvat.

Smolućani su imali visoku stopu zaposlenost u lukavačkim općinskim organima uprave i tvornicama, u tuzlanskim i srebreničkim preduzećima. /Smoluća je imala oko 3.500 stanovnika, od čega oko /200/ visokoobrazovanih./ Ali, vremena i uvjeti se mijenjaju. U skladu sa zahtjevima i željama Srpske Demokratske Stranke, sve to što su Ssmolućani imali pretvoreno je u ništavilo, pred Smolućane je istaknut vrlikosrpski fašistički cilj.

* * *

Sada je u interesu ostvarivanja velikosrpske ideje o svim Srbima u jednoj državi ili državi svih Srba – sve to trebalo ostaviti ili poslati u vražju mater: kuće i kućišta, staze i bogaze, groblja, poznati krajolik i zavičaj, škole i fakultete, zaposlenja i otići tamo gdje se kaže da je i kako jeste velikosrpski interes.

Pouzdano, bilo je kod Smolućana puno nedoumica i dvojbi, trebalo im je vremena da se sve to slegne u njihovim glavama i dušama. Bilo je u njima latentnog, ali i otvorenog suprotstavljanja iseljavanju. To Smolućani najbolje znaju.

Po svemu, Srpska Demokratska Stranka u većoj mjeri, bila je i jeste, pritajeno i danas – malo više nasilna, vojna ili vojnopolitička, ili političkoteroristička organizacija, nego li tek demokratska politička partija kako se i danas rado predstavlja.

U najmanju ruku, poticana namjerama i ciljevima koje ističe Memorandum Srpske Akademije Nauka i Umetnosti – nastala je i djelovala u duhu političkoterorističke organizacije. Prisjetimo se samo balvan-revolucije u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj. Jogurt-revolucije i Mihalja Kertesa u Srbiji. Samovolje, proizvoljnosti i bahatosti u formiranju srpskih autonomnih oblasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Izdvajanja Srba kao nebeskog naroda. Nosanja moštiju svetaca i kostiju careva i žrtava, prekopavanja jama i grobalja. Sistematske, idološkofašističke radikalizacije srpskoga stanovništva na sve načine. Etc.

* * *
SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA
NA
FRONTI
STVARANJA VELIKE SRBIJE
* * *
/BESKOMPROMISNO I SVIM SREDSTVIMA
PREKO GENOCIDNOG ZLOČINA DO SVOGA CILJA/

* * *

Izvan svake je sumnje, kako je Srpska Demokratska Stranka imala prevashodno i čisto vojničke namjere, ciljeve, nakane, zadatke i metode za stvaranje Velike Srbije ili države svih Srba – svim raspoloživim sredstvima, a prije svega bezobzirnom upotrebom vlastitog naroda i kadrovski srbizirane Jugoslavenske Armije kojoj se u vidu paravojnih formacija priključila najrazličitija četnička pljačkaška i koljačka gamad, bagra i rulja ubojica.

/Fašizam, bez zazora upotrebljava čovjeka i sva raspoloživa, pa i pravno nedopustiva zločinačka sredstva i metode za ostvarenje svojih najbeznačajnijih i najprljavijih /ali isključivo srpskih!/ ciljeva i namjera, ne misleći o posljedicama, ljudskoj patnji i gubljenju života – kao da je riječ o najbičnijem ogrijevnom materijalu u vidu drvenih cjepanica./

* * *

Srpska Demokratska Stranka se ustvari dokazala kao stvaran i vitalan nastavak – produžetak i kontinuitet radikalne – fašističke velikosrpske politike u njezinom /110/ stotinudeset godina dugom postojanju – od tajne terorističke organizacije Crna ruka – Ujedinjenje ili smrt pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, koja je 1903. godine izvršila puč i ubila kralja Aleksandra Obrenovića, a potom preko jednog od najuglednijih političara u srpskoj povijesti – Nikole Pašića, Srpskih radikala – općenito, političkoterorističke organizacije Mlada Bosna, komita, ideje kralja Aleksandra Karađorđevića o beloj Jugoslaviji, Ravnogorskog četničkog pokreta, paravojnih formacija najrazličitijeg nazivlja – nastavila svoj put…

* * *
USTVARI
TO JE I U TOME JEST SMOLA SELA
SMOLUĆA
* * *
/JEDNOGA OD NAJVEĆIH I NAJBOLJE UREĐENIH SELA
ZA ŽIVOT U SVAKOM POGLEDU
U i ZA
JUGOSLOVENSKE KRITERIJUME VRLO RAZVIJENOJ OPĆINI LUKAVAC/
* * *

Upravo zato i uzimamo primjer sela Smoluća kao paradigmatičan za djelovanje Srpske Demokratske Stranke na matrici velikosrpstva i genocida općenito tokom minulih ratova, jednako u Drugome svjetkom ratu i ratovima krajem XX i početkom XXI stoljeća na ex-YU prostorima, od Slovenije preko Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, do Kosova i Metohije.

Činimo to samo radi predstavljanja/identificiranja i ogoljavanja SDSovske zločinačke suštine i stvarne krivnje za agresivan, krvav, genocidan i prljav, anahron i besmislen rat protiv svih koji nisu Srbi, mada su im bili stoljećima dobre komšije.

Srpska Demokratska Stranka ratove je promišljeno producirala i vodila. Jednako u Republici Sloveniji i na prostorima Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske kao međunarodno priznatih država, ali poslije i na prostoru Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, sve dok NATO nije preduzeo udare iz vazduha…

Pri tome, Srpsku Demokratsku Stranku, nikako, ne smatramo krivom i genocidnom samo prema Hrvatima i Muslimanima, već sasvim ravnopravno genocidno krivom i odgovornom prema Srbima – kao sopstvenom narodu koji je čini i popunjava i radi čijih interesa je, tobože, organizirana s duboko potkrivenim i nikome potrebnim velikosrpskim fašističkim ciljevima i namjerama.

* * *

Ustvari, nacionalno političko organiziranje u jednom narodu, vrlo i po svemu je blisko političkom i drugom organiziranju u drugim nacijama u narodu poznato kao reagiranje: bar a bar – radi neke vrste fiktivne ravnopravnosti, ustvari, izjednačavanja, pa makar to bilo i u zlu.

* * *

Krajnje je moje i osobno mišljenje, kako su im tada i ciljevi nužno, međusobno vrlo bliski, te da su u svemu što se događalo u pomenutim ratovima u najvažnijim pitanjima, nacionalne stranke čak i paktirale iza leđa svojih naroda /i stranaka koje ne misle na isti način/ zbog čega je nerijetko, ne samo izgledalo da žele i čine isto – surađujući u zlu.

Bez toga i beskrupulozne zloporabe nacija i konfesija, ne bi bilo moguće postizanje bliskih i nakaradnih zamisli nacionalnih političkih voždova, kao ni razaranje civilizacijskog i multikulturalnog monolita kakav je npr. multikulturalni civilizacijski amalgam koji tvori milenijsku Bosnu i Hercegovinu. To je bio iznimno težak posao kaoji kratkovidi fašizirani i jednodijelni u prvi mah nisu ni razumijevali.

* * *

Manje – više, dobro je poznato kako su Srbijanci najrazličitijim ideološkim i politikantskim zamešateljstvima, bezočnim korištenjem medija i svoje ideološke i šovenske – fašističke propagande – koristeći policijske odrede socijalističkih republika i pokrajina ex-YU – duže od deceniju satirali albansku sirotinju na Kosovu i Metohiji /prije otpočinjanja ratnih dejstava/, jer su sve republike SFRJ naizmjenično slale na Kosovo i Metohiju združene odrede Narodne milicije koji su imali zadatak da spriječe albanski separatizam!!! Koje li bruke i nebuloze!

Ta zbivanja dužni smo vidjeti i razumjeti kao savršeno realiziran uvod u velikosrpsku fašističku agresiju. Jednako je demonstracija sile Jugoslavenske Armije u Sloveniji već u prvom koraku postigla dvije stvari: razbijanje SFRJ – u kojoj je jedna Socijalistička Republika /Slovenija/ silom izopćena iz ex-YU zajednice, a Jugoslavenska Armija – definitivno, tom prosrpskom gestom – uništila je samu sebe kao jugoslavensku, tj. Armiju svih republika koje čine SFRJ.